Ovoljetni niz etnoudesnih incidenata – od napada na organizatore alternativnog festivala u Benkovcu do prijetnji Miljenku Jergoviću grafitima po Zagrebu – naglo je gurnuo pitanje radikalne desnice u središte hrvatske politike i kulture. Dok pojedini strani mediji već pišu o razbuktalom ekstremizmu, domaća je javnost podijeljena: ljevica glasno upozorava, opozicija uglavnom šuti, a vladajući kalkuliraju.
Najčešće se kao okidač spominje srpanjski koncert Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu, no analitičari podsjećaju da je teren za rehabilitaciju ustaške simbolike godinama pripreman i unutar vodećih institucija – od parlamenta do akademije. Slaba edukacija o Drugom svjetskom ratu dodatno je otvorila prostor revizionizmu.
Politolog Davor Gjenero drži da je „ključni uzrok ove runde previranja“ politička odluka vladajućih da prošle godine slože parlamentarnu većinu bez zastupnika srpske manjine. „Sad je jasno da je taj odnos bio dobar ne samo za manjinsku zajednicu, nego prije svega za političku stabilnost nacionalne većine“, kaže Gjenero. Uvjeren je kako bi se situacija mogla „relativno brzo preokrenuti“ te da unutar HDZ-a raste pritisak za povratak na model suradnje koji je funkcionirao prije.
Filozof Boris Buden pak ne vidi prostor za brze popravke. Na skandiranje „ajmo, ajmo, ustaše!“ odgovara retoričkim pitanjem: „A kamo? U budućnost sigurno ne. Hrvatska nacija nema budućnosti. Izumrijet će do kraja ovog stoljeća.“ Po njemu je prošlost „jedina dimenzija“ u kojoj radikalna desnica još može suvereno djelovati, dok su ključne teme – od socijalne pravde do klimatske krize – izvan njezine moći.
Buden ironično primjećuje da su novodobni ustaše „kućni ljubimci vlasti“ te dodaje: „Što će im Bog kad imaju Antu Pavelića, što će im sublimna istina vjere kad imaju nekretnine.“ Za njega je poklič s tribina sažetak „30 godina duhovne obnove u Hrvata“.
Hoće li ljeto 2024. ostati tek sezonska devijacija ili će ekstremna desnica trajno promijeniti hrvatski javni prostor, vidjet će se već najesen. Nadolazeći šibenski festival Fališ, koji se našao pod sličnim pritiscima kao benkovački događaj, poslužit će kao prvi lakmus-test koliko je društvo spremno zaštititi kulturni pluralizam od sve glasnijeg radikalizma.
