Wa Kong Lor, pripadnik naroda Hmong koji je odrastao pokraj Detroita, prošlog je mjeseca protjeran u Laos s tek vozačkom dozvolom i 65 dolara u džepu. U zemlji u kojoj nikada prije nije bio, a koja ga zbog rođenja u tajlandskom izbjegličkom kampu smatra bezdržavljaninom, novac mu je potrošen na skromne dnevne obroke, a posljednjih noći spava na ulici. Supruzi Maiyii Xiong nije dopustio da njihovoj djeci i majci otkrije gdje noći provodi.
„Nisam mu stigla ni reći zbogom”, kaže Xiong, koja sada preko internetske kampanje pokušava skupiti novac za put u Laos i suprugov smještaj. Iznos koji uspije uštedjeti, primjećuje, država istodobno koristi za deportacije poput one koja joj je rastavila obitelj.
Lor je jedan od više od dvadeset Hmonga i Laošana izručenih 11. kolovoza, letom na kojemu ih je američka imigracijska služba označila kao „teške kriminalce”. Premda je Lor u ranoj dvadesetoj odslužio trogodišnju kaznu zbog imovinskih i drogratnih kaznenih djela, punih je 17 godina vodio miran obiteljski život – sve dok nova ofenziva protjerivanja osoba s davnim presudama nije zahvatila jugoistočnoazijske zajednice diljem SAD-a.
Naglo ubrzanje • Od početka drugog mandata Donalda Trumpa broj deportiranih Vijetnamaca, Laošana i Kambodžanaca s osudama skočio je na stotine mjesečno. • Samo za produženi vikend Dana sjećanja avionom je odvezeno 93 vijetnamskih i 65 laošanskih državljana. • Laško veleposlanstvo izdalo je 145 putnih isprava za protjerivanje od siječnja – više od deset puta uobičajenog godišnjeg broja.
U Minnesoti, gdje živi najveća hmongska zajednica izvan Azije, aktivisti prosvjeduju, a zastupnica Kaohly Vang Her pregovara s guvernerom Timom Walzom i glavnim državnim odvjetnikom Keithom Ellisonom o hitnijem pomilovanju koje bi brisalo ranije presude i štitilo ljude od izručenja. Sličan potez nedavno je donio i guverner New Yorka, čime je jedan Laoski izbjeglica spašen od deportacije.
No državni su mehanizmi ograničeni. Zakon o ilegalnoj imigraciji i odgovornosti useljenika iz 1996. proširio je spektar kaznenih djela koja automatski dovode do gubitka stalnog boravka. Danas više od 17 000 osoba jugoistočnoazijskog podrijetla ima rješenja o udaljenju, a više od 2 000 već je protjerano.
Cijena koja ostaje kod kuće Zastupnica Her upozorava da su mnogi pogođeni ljudi odavno rehabilitirani, rade i plaćaju poreze: „Kada iz obitelji istrgnete hranitelja, posljedice se prelijevaju na djecu, majke i bake. Trauma se samo produbljuje.”
Quyen Dinh iz Resursnog centra za Jugoistočnu Aziju odluke Washingtona naziva „izdajom američke odgovornosti prema vlastitim izbjeglicama”. Podsjeća da je SAD primio više od 1,2 milijuna Vijetnamaca, Kambodžanaca i Laošana od 1975., a da su mnogi Hmong ratovali na strani SAD-a u „tajnom ratu” u Laosu.
Preseljenje u siromašne četvrti s malo socijalne podrške tijekom 1980-ih i 1990-ih, kaže Dinh, gurnulo je djecu izbjeglica u bande i kriminal iz nužde. Danas ih se, desetljećima kasnije, označava prijetnjom i šalje u zemlje koje nikada nisu vidjeli.
Život nakon prisilnog povratka U vrućem Vientianeu 47-godišnji Kua Yang, deportiran nakon što je kao tinejdžer odslužio 28 godina zatvora zbog pljačke, opisuje svakodnevicu kolega prognanika: „Neki toliko čeznu za djecom da ne izlaze iz sobe i samo piju.”
Kako bi prekinuo očaj, Yang je s još dvojicom prognanika pokrenuo mrežu pomoći. Dostavljaju pakete s hranom i higijenskim potrepštinama, pomažu pri traženju posla i rade na otvaranju prijelaznog doma s radionicama za osposobljavanje. „Pitao sam se što ću u ovoj zemlji”, kaže. „Sada vidim da mogu imati svrhu.”
Advokati pak upozoravaju da su protjerani upravo oni koji se redovito javljaju imigracijskim uredima i zato su „najlakši plijen”. Nakon što je Vrhovni sud ukinuo privremenu zabranu rasnog profiliranja pri uhićenjima, strah je da će se odlasci dodatno ubrzati.
Za obitelji poput one Wa Konga Lora svaka nova deportacija znači novi krug zaduživanja, neizvjesnosti i tuge. A za zajednicu koja je već jednom bježala od rata, sadašnja akcija vlade predstavlja, kako kaže Dinh, samo „još jedan val prisilnog raseljavanja”.
