Iako mnogima predstavlja produljeni vikend i posljednji predah prije povratka na posao, Uskrsni ponedjeljak za kršćane ima daleko dublje značenje. Prema Evanđelju po Luki, upravo se na ovaj dan dogodio susret uskrslog Isusa s dvojicom učenika na putu iz Jeruzalema prema Emausu, udaljenom oko 11 kilometara.
Učenici, potreseni događajima Velikoga petka, razgovarali su o svojoj izgubljenoj nadi. Pridružio im se neznanac – sam Isus – kojega u početku nisu prepoznali. Kako su putovali, tumačio im je Pisma, a prepoznali su ga tek za večerom kad je „lomio kruh”. Isus je tada nestao, a dvojica su, kako svjedoče, osjetila da im je „srce gorjelo” dok je govorio. Odmah su se vratili u Jeruzalem kako bi ostalim učenicima prenijeli radosnu vijest.
Taj je susret postao simbol Božje blizine u svakodnevici i središnja poruka današnjeg blagdana: Bog je prisutan čak i kada ga ne prepoznajemo.
Uskrsni ponedjeljak označava i početak tzv. „bijelog tjedna”. U ranokršćansko doba novokršteni su u tih sedam dana nosili bijelu odjeću kao znak novog života; danas se tradicija očituje kroz bijelo ili zlatno liturgijsko ruho. Cijelo uskrsno vrijeme traje 50 dana, sve do Duhova, i obilježeno je radošću.
Hrvatska, kao i brojne druge europske zemlje, slavi Uskrsni ponedjeljak kao državni blagdan i neradni dan. Većina ga provodi u obiteljskom druženju ili hodočašćima, najčešće u marijanska svetišta. Polijevanje vodom, iako kod nas rijetko, i dalje je živa narodna tradicija u Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj.
Tako Uskrsni ponedjeljak ostaje dan koji ujedinjuje odmor i duhovnost, podsjećajući vjernike – i one koji to nisu – na nadu uskrsnuća i važnost prepoznavanja dobra u svakodnevnom životu.