Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda potvrdilo je plan američkog predsjednika Donalda Trumpa za okončanje sukoba u Pojasu Gaze, prihvativši rezoluciju s dvadeset točaka koja postavlja okvir za primirje, demilitarizaciju i obnovu teritorija.
Rezolucija je usvojena gotovo jednoglasno: svih 15 država članica glasovalo je „za”, osim Rusije i Kine koje su ostale suzdržane. Prvi korak – prekid vatre i razmjena zarobljenika – već je uglavnom proveden, a sljedeća faza predviđa formiranje međunarodnih stabilizacijskih snaga (ISF).
ISF će, prema riječima američkog veleposlanika pri UN-u, okupljati pripadnike vojski desetak država, ponajprije s Bliskog istoka, a djelovat će zajedno s novoosnovanom palestinskom policijom pod logističkim nadzorom Izraela i Egipta. Njihova zadaća bit će „osigurati redovan život, razoružati Gazu, razbiti terorističku infrastrukturu i zaštititi civile”.
Dokument predviđa i osnivanje međunarodnog nadzornog tijela (BoP) koje će pratiti rad tehnokratske palestinske vlade, te opsežan plan obnove financiran sredstvima Svjetske banke i donatora.
Hamas je rezoluciju promptno odbacio, ocijenivši je nametanjem „mehanizma stranog upravljanja” i pozivajući se na neprihvatljiv zahtjev za vlastito raspuštanje i razoružanje. Suprotno tome, Palestinska samouprava podržala je hitnu provedbu plana.
Povjesničar dr. Petar Bašić podsjeća da je Hamas „godinama koristio humanitarnu pomoć za izgradnju svojih utvrda, tvornica oružja i mreže tunela” te zaključuje kako se ta organizacija neće lako odreći statusa „vladara života i smrti u Pojasu Gaze”.
Ako Hamas opstruira provedbu rezolucije – na koju čak ni Rusija ni Kina nisu uložile veto – Sjedinjene Države, upozoravaju diplomati, imaju otvorenu mogućnost legalne vojne intervencije. To bi Izraelu, ali i Washingtonu, otvorilo put za novo vojno djelovanje s ciljem konačnog sloma Hamasove vojne strukture, premda će, kako tvrdi dr. Bašić, samu ideju organizacije biti teže iskorijeniti.
Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres nazvao je rezoluciju „ključnim korakom u konsolidaciji još uvijek vrlo krhkog mira”, dok vlade arapskih država koje su ponudile vojnike za ISF poručuju da je stabilizacija Gaze nužna za dugoročno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba.
Međunarodne snage trebale bi ući u Gazu čim se dovrše logističke pripreme, čime započinje najosjetljivija faza – prijenos kontrole s militantnih skupina na palestinsku policiju i tehnokratsku vladu uz prisustvo stranih vojnika. Ključno pitanje ostaje isto: hoće li Hamas pristati na taj plan ili riskirati „legalnu intervenciju” koja bi mogla označiti kraj njegove vojne moći u Pojasu Gaze.
