Na sjednici Hrvatskoga sabora održanoj na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata te žrtve Vukovara i Škabrnje zastupnica SDSS-a Anja Šimpraga pozvala je na raskid s logikom kolektivne krivnje i uzajamno uvažavanje Hrvata i Srba.
„Pitam se kad je dovoljno, pitam se kad će doći vrijeme da nam se neće stavljati teret kolektivne krivnje”, poručila je, podsjetivši da srpski predstavnici redovito sudjeluju u odavanju pijeteta žrtvama Vukovara. Istaknula je kako su, unatoč iskoracima, pripadnici srpske zajednice i dalje suočeni s etiketama i sumnjom.
Šimpraga je opisala i konkretnu borbu za normalan život u ratom pogođenim sredinama: „Nismo imali prostore u kojima bi djeca učila matematiku, engleski, kemiju… A danas, kad to imamo u pojedinim sredinama i kada djeca oba naroda zajedno uče tu istu matematiku, onda je to problem.” Naglasila je da su srpski kulturni centri obnavljani „s mišlju da će potaknuti i obnavljati odnose među ljudima”, zbog čega vrijeđaju optužbe da su to „obavještajni centri”.
„Mi smo rođeni ovdje, završili smo škole ovdje, osnovali obitelji i nemamo rezervnog položaja”, kazala je, ustvrdivši da „Hrvatska treba Srbe više nego ikad” i pozvala da „nijedno dijete sutra ne nosi teret prošlosti i ratova”. Govor je okončala riječima: „Neka je vječan spomen svim poginulima u Vukovaru i Škabrnji, a nama koji se sjećamo – trajan mir.”
Izjava o potrebi Hrvatske za Srbima izazvala je trenutačne replike u sabornici. Dio zastupnika odgovorio je kako „Hrvatska treba Srbe, ali ne velikosrbe”, upozoravajući na opasnost povijesnih velikodržavnih koncepata. Unatoč oštrijem tonu, rasprava se vratila na zajedničku osudu ratnih zločina i nužnost poštovanja svih žrtava.
Dan je tako obilježen snažnim emocijama, ali i podsjetnikom da mir i suživot ostaju nedovršeni projekt koji treba zajedničku volju obje zajednice.