Kad blagdanska svjetla na Trgu 1. svibnja utihnu, društveni se život u Umagu seli nekoliko koraka dalje – na gradsku tržnicu. Obnovljeni merkat, natkriven i opasan toplim zatvorenim lokalima, danas je najživlje mjesto u središtu grada, iako ni ondje nema uobičajene gužve: dobar dio Umažana trenutačno je na skijalištima u Alpama koje se, za vedra vremena, vide s obale.
Ipak, trgovci s dugim stažem ne gube elan.
• Zora Rak, krojačica – Četrdesetak godina nakon preseljenja iz šibenskog zaleđa i dalje „krpa” Umag: „Vežu se ljudi za komad tkanine i ža im je baciti pa donesu kad se podere.” Posla, kaže, ima i s novim odjevnim predmetima koje treba skratiti ili prepraviti.
• Ante Krpan, ključar – U šali tvrdi da je „i svetom Petru netko morao napraviti ključeve”. Najviše radi uoči turističke sezone kada se apartmani i hoteli pune novim bravama, a ključeva uvijek manjka.
• Ribarnica Nelba – Prvi radni dan nakon novogodišnje pauze donio je skroman promet. Prodavačica Karla podsjeća da je siječanj „tih” mjesec te da je lov na srdelu trenutačno zabranjen, pa u ponudi prevladavaju divlji i uzgojeni brancini. „Ribu uglavnom kupuju stranci, naši ljudi slabije mogu pratiti cijene”, dodaje.
• OPG Kozlović – Na otvorenom dijelu tržnice zimi rade samo tri proizvođača, pa se Jadrankina kći Valentina s kolegama dogovorila da dolaze svaki treći dan: „Zarada je ista, a ostane nam više slobodnog vremena.”
Godinu dana stara obnova donijela je vidljive promjene: pokriveni prostor štiti od kiše, zatvoreni lokali od hladnoće, a krovna fotonaponska elektrana proizvodi dovoljno struje za cijelu tržnicu. Prodavači i rijetki kupci zato jedino još čekaju dulje dane i toplije vrijeme – trenutak kada će se umaški merkat ponovno pretvoriti u brujavo središte grada.