Antonio Tejero Molina, potpukovnik Civilne garde koji je 23. veljače 1981. s pištoljem u ruci upao u španjolski parlament, preminuo je u 93. godini.
Na mreži X vijest je objavio odvjetnik obitelji Luis Felipe Utrera Molina: „Umro je potpukovnik Don Antonio Tejero Molina. Čovjek od časti, nepokolebljive vjere i velike ljubavi prema Španjolskoj.” Istog dana javnosti su postali dostupni povjerljivi dokumenti o neuspjelom državnom udaru, poznatom kao 23-F.
Slika časnika s lakiranim trorogim šeširom i gustim brkovima, koji je s oko 200 gardista uzeo zastupnike za taoce tijekom glasovanja o novom premijeru, obišla je svijet. Iako je namjeravao srušiti tek uspostavljenu demokraciju nakon Francove diktature, njegov fijasko je, prema piscu Javieru Cercasu, postao „utemeljiteljski mit španjolske demokracije”.
Kralj Juan Carlos, koga je još Franco odredio za nasljednika, spriječio je puč svečanim televizijskim obraćanjem u kojem je poručio: „Kruna (...) ne može ni na koji način tolerirati akcije ili stavove osoba koje silom pokušavaju prekinuti demokratski proces”. Oklopna vozila izašla su na ulice Valencije, a vojska je nakratko preuzela državnu radioteleviziju, no udar je propao tijekom noći.
Tejero je već bio poznat zbog „Operacije Galaksija”, ranijeg pokušaja puča 1979., zbog kojega je odslužio sedam mjeseci zatvora. Na suđenju za 23-F pravdao se tvrdnjom da je „početkom 1981. godine situacija u Španjolskoj bila (...) teža nego 1936. godine” te dodao da bi, kad bi mogao, ponovio isto.
Za pobunu je 1983. osuđen na 36 godina zatvora i izbačen iz Civilne garde, ali je 1996. pušten na uvjetnu slobodu. Iz zatvorske ćelije bezuspješno se kandidirao na parlamentarnim izborima 1982., a po izlasku iz javnosti se povlači i rijetko oglašava.
Smrt čovjeka koji je simbolično obilježio kraj frankizma i nenamjerno učvrstio demokratski poredak stigla je 45 godina nakon njegova najpoznatijeg trenutka – pucnja u strop zastupničke dvorane koji se, suprotno njegovoj namjeri, pokazao posljednjim trzajem stare diktature.