Gotovo stoljeće života nije usporilo kist Emila Bobanovića Ćolića. Slikar rođen 1926. u Kuni na Pelješcu, nekadašnji učitelj likovnog odgoja u labinskoj osnovnoj školi, otvorio je novu samostalnu izložbu u Galeriji Centra za kulturu Korčula.
Bobanović Ćolić predstavio je radove izvedene akrilikom na platnu, kolažiranom platnu i juti, kao i djela u kombiniranoj tehnici te reljefe. Svaka površina svjedoči, kako kaže povjesničar umjetnosti Igor Fisković, „neusmrtivost umjetnosti kao najljudskijeg postignuća”. Fisković ističe da umjetnikov „vječni poriv” proizlazi iz „bljeska bistroga oka i nepresušne mašte” te poziva publiku da ne odustane „od radosti u ljepoti”.
Iskustvo stečeno u učionici, kamo je stigao 1960. nakon preseljenja u Labin, Bobanović Ćolić pretočio je u desetljeća stvaralaštva. Do danas je priredio brojne samostalne nastupe i sudjelovao na više od 200 skupnih izložbi diljem Hrvatske i u inozemstvu. Njegove slike i skulpture nalaze se u muzejima i privatnim zbirkama, a struka ga je višestruko nagradila.
Član je HDLU-a Rijeka, HDLU-a Zagreb te Accademia Internazionale d’arte moderna u Rimu. I dalje živi na relaciji Kuna, Trstenik, Zagreb, Labin, Monza i Milano, no uvijek se vraća svom ateljeu na Pelješcu gdje, kako sam kaže, traži „različito i neponovljivo”.
Korčulanska izložba potvrđuje da životni vijek umjetnosti nije ograničen kalendarom. Za Bobanovića Ćolića, 99 godina samo je broj – na platnu, čini se, tek započinje nova mladost.