U srcu prašume Demokratske Republike Kongo, Mélissa Berthet sa Sveučilišta u Rennesu provela je šest mjeseci prateći patuljaste čimpanze – bonobe (Pan paniscus). Ono što je zabilježila potkopava uvjerenje da je složena sintaksa isključivo ljudska privilegija.
Bonobi, pri zajedničkoj izgradnji noćnih ležajeva, spajali su cviljenje koje znači „napravimo ovo” s gunđanjem „pogledajte me”. Berthet objašnjava kako ta kombinacija zapravo poručuje: „Pogledajte što radim i napravimo ovo svi zajedno.” U drugoj situaciji zvuk želje za aktivnošću spojili su sa zviždukom koji naglašava bliskost, što je promatračica protumačila kao poziv na mir u zajednici.
Studija objavljena u travnju analizirala je 700 vokalizacija 30 odraslih jedinki i otkrila da životinje ograničen broj zvukova spajaju na četiri različita načina. Jedna od tih kombinacija smatra se „trivijalnom” kompozicijom jer se konačno značenje dobiva zbrojem značenja pojedinih elemenata – princip identičan jednostavnim ljudskim frazama.
Slični signali stižu i iz drugih kutaka životinjskog carstva:
• Japanske sjenice (Parus minor) još 2016. pokazale su da redoslijed poziva „uzbuna” i „regrutacija” mijenja ponašanje jata.
• Terenski pokus iz 2023. otkrio je da čimpanze (Pan troglodytes) kombiniraju iste pozive pri susretu s lažnom zmijom, potičući članove skupine na zajedničku obranu.
• Najnoviji rad evolucijskog biologa Cédrica Girard-Buttoza dodatno je suzio granicu između ljudi i drugih primata: određene čimpanzine „fraze” imaju značenje koje se ne može razabrati iz pojedinačnih zvukova, poput ljudskih idioma.
Kitovi također ulaze u ovu priču. Projekt CETI gradi opsežnu bazu snimki ulješura (Physeter macrocephalus) uz obalu Dominike u nadi da će prevesti njihovo „klikanje”. Lingvist Gašper Beguš trenira generativne AI modele koji proizvode zvukove nalik kitovskima i time testira hipoteze o strukturi njihova „jezika”.
U pozadini svih ovih istraživanja stoje alati umjetne inteligencije koji mogu uočiti obrasce nedostupne ljudskom uhu. „To radi nešto što jednostavno nije bilo moguće tradicionalnim sredstvima”, kaže David Robinson iz organizacije Earth Species Project.
Iako ljudi i dalje ostaju jedina vrsta koja mijenja značenje nizom različitih gramatičkih mehanizama, otkrića iz Konga, Japana i Kariba pokazuju da je komunikacijski jaz znatno uži nego što se donedavno mislilo. Sljedeći korak mogao bi biti – odgovoriti životinjama na njihovu poruku.