Digitalna transformacija zahvatila je visoko obrazovanje brže nego ikad. Samo u Australiji 2020. izgubljeno je više od 17 000 sveučilišnih radnih mjesta – oko 13 % ukupne akademske radne snage – a rezovi su se nastavili i 2021. te 2022. Paralelno s restrukturiranjima, umjetna inteligencija i generativni alati poput ChatGPT-a postali su svakodnevno didaktičko pomagalo.
Strah od gubitka kontrole veći od straha za posao
Nedavno istraživanje objavljeno u časopisu Societies pokazuje da sveučilišni nastavnici AI ne doživljavaju prvenstveno kao prijetnju radnom mjestu. Na skali od 0 do 4 prosječna ocjena očekivanja da će ih AI zamijeniti u sljedećih pet godina iznosi 1,24, dok je strah da bi se primjena AI-ja mogla oteti kontroli 1,81. Oba su rezultata ispod neutralne vrijednosti 2, ali otkrivaju suptilnu promjenu fokusa – od sigurnosti zaposlenja prema pitanjima moći i nadzora.
Tri faze akademske prilagodbe
Analiza literature iz posljednjih pet godina razotkriva evoluciju diskursa:
- Era tehnološkog usvajanja (2021. – 2022.) – naglasak na učinkovitosti, automatizaciji i digitalnim platformama.
- Era etičkih izazova (2023. – 2024.) – nakon pojave ChatGPT-a u prvi plan izlaze akademski integritet, ocjenjivanje i odgovornost.
- Era dizajna i mentorstva (od 2025.) – nastavnici postaju arhitekti AI-podržanih kurikuluma i mentori koji „pročišćavaju, kontekstualiziraju i humaniziraju“ sveprisutno znanje.
Sveučilište bez nastavnika – utopija ili smjer razvoja?
Francuska IT-akademija „42“, prisutna na 54 kampusa u više od 30 zemalja, nudi radikalni peer-to-peer model bez ijednog profesora. Polaznici od 18 do 30 godina uče rješavajući zadatke koristeći online resurse i snažnu internetsku vezu, a nakon tri do pet godina stižu do certifikata i poslova u tehnološkim tvrtkama. Vizija koju je još 1958. naznačio biheviorist B. F. Skinner – „strojevi za podučavanje“ – time se opasno približila stvarnosti.
Ipak, generativna inteligencija sklona je pogreškama i izmišljanju činjenica. Stručnjaci okupljeni oko časopisa IEEE Transactions on Technology and Society podsjećaju: „Stroj nikada neće biti čovjek jer može ostati bez izvora napajanja ili se inficirati elektroničkim virusom… U najboljem slučaju, stroj je imitacija. U najgorem, duboki fake.“
Koordinirani odgovor na tri razine
Autori studije zagovaraju usklađeno djelovanje:
• Politička razina – nacionalne strategije digitalne prilagodbe, uključivanje digitalnih kompetencija u akreditacije i financiranja, međunarodna suradnja ministarstava obrazovanja, digitalizacije i rada.
• Sveučilišna razina – razvoj kompetencija nastavnika, etički kodeksi za AI, praćenje digitalnog stresa zaposlenika i uključivanje profesora u dizajn AI-podržanih programa.
• Znanstveno-didaktička razina – novi teorijski okviri odnosa „student – AI – nastavnik“, preispitivanje autorstva i integriteta te izrada međunarodnih standarda digitalne didaktike.
Ljudi ostaju u središtu
Budućnost obrazovanja ne leži u zamjeni profesora tehnologijom nego u njihovom osnaživanju za „inteligentnu, etičku i održivu“ transformaciju. Slabi signali straha od otkaza, a jači pozivi na veću kontrolu sugeriraju da sveučilišta moraju prilagoditi politike upravljanja kadrovima, graditi povjerenje i stvarati uvjete za digitalnu otpornost.
U vrijeme kada operativna učinkovitost dominira institucionalnim prioritetima, ključno je, kako naglašavaju autori, ne zaboraviti da „ljudsko dostojanstvo nije predmet rasprave“. Hoće li AI biti partner ili konkurent – ovisit će o odlukama koje akademska zajednica i društvo donesu danas.