Neobičan prizor dočekuje sve koji zastanu pred autobusnim stajalištem kod Sportsko-rekreacijskog centra Ljubica u šibenskoj četvrti Crnica. Umjesto očekivane hladne metalne klupe i grafita, pod nadstrešnicom stoji mini salon: šest raznobojnih, „spašenih” stolica poredanih uz staklenu stijenu, kartoni koji ublažavaju tvrdoću službene klupe, pa čak i uredno postavljena kanta s plavom vrećicom i lončić koji služi kao pepeljara.
„Prava stvar”, kroz smijeh komentira prolaznica koja svakodnevno vodi psa u obližnji park. Otkriva da su neobičan interijer osmislili i uredili susjedi – uglavnom umirovljenici iz okolnih zgrada. Stajalište im je postalo omiljeno okupljalište: dolaze mid-jutra oko 10 sati, ostanu sat ili dulje, a vraćaju se nakon ručka. Ondje, zaštićeni od vjetra i sunca, čavrljaju, promatraju promet i ponekad nazdrave pivom.
Kako bi mjesta bilo za sve, "dizajneri" su između čempresa sagradili i dvije drvene klupice, uredno obrađene kao da su izašle iz radionice vještog stolara. Unatoč improviziranoj prenamjeni, oko nadstrešnice nema ni opušaka ni papirića – kućni red se poštuje, a susjedi autobusa nemaju pritužbi.
Tako je obična gradska infrastrukura pretvorena u svojevrsnu vremensku kapsulu koja podsjeća na toplinu kvartovskih družiona. Dok god održavaju čistoću i ne smetaju putnicima, čini se da nitko nema razloga tražiti da se stolice uklone – dapače, mnogi pozdravljaju mjesto gdje se stariji mogu sastati, popričati i barem nakratko pobjeći od samoće.