Ukrajinski front pretvara se u svojevrsni laboratorij za ispitivanje najnovijih sustava naoružanja – od topništva dugog dometa do bespilotnih letjelica – a sve češće i kopnenih robota. Dok ruska i zapadna strana neprestano testiraju nove koncepte, posebno se ističe korištenje estonskih robota tvrtke Milrem Robotics, koja time dobiva neprocjenjive podatke iz stvarnih borbenih uvjeta.
Izvršni direktor Milrema naglašava da su ratna iskustva transformirala njihove proizvode: „Iskustva iz Ukrajine dovela su do ključnih promjena u našim proizvodima.” Dodaje kako bi europske vojske trebale pomno proučiti taktike i tehnologije koje Ukrajinci sada primjenjuju jer bi se mogle pokazati ključnima u slučaju ruskog napada na bilo koju članicu Unije ili NATO-a.
Milrem Robotics, smješten u Estoniji – državi članici NATO-a koja izravno graniči s Rusijom – tvrdi da su spoznaje prikupljene na ukrajinskom terenu natjerale inženjere da „preispitaju svoju tehnologiju“ kako bi bolje odgovorila na brutalne zahtjeve suvremenog ratovanja. Ukratko, ono što na bojištu ne prođe najteži test, smatraju, „nije ni potrebno“.
Za Ukrajince, roboti služe ulogama nositelja tereta, izviđača, pa čak i daljinski upravljanih oružanih platformi, smanjujući izloženost vojnika izravnoj vatri. Isto tako, svaka nova iteracija sustava naoružanja – bili to projektili, senzori ili autonomni algoritmi – prolazi kroz najstrože moguće kriterije: preživjeti ili nestati u rovovskom obračunu s ruskim snagama.
Dok se rat nastavlja, Ukrajina ostaje poprište na kojemu se odlučuje koje će tehnologije oblikovati buduće europske obrambene doktrine — i koje će, u konačnici, ostati samo skice na crtaćim pločama.