Kad se u zoru nad Harkivom začuo zveckavi zvuk dronova, a zatim detonacija koja je protresla prozore, radnici u preradi plina u Šebeljinki znali su da slijedi još jedna noć ruskog zračnog rata. Plameni stupovi uskoro su prijetili spremnicima, dok su se u ostatku Ukrajine oglasile sirene za zračni napad – prizor koji je, tvrde vojnici, postao svakodnevica.
Rusija posljednjih mjeseci obara vlastite rekorde u količini ispaljenih projektila. Samo između 5. i 12. listopada lansirala je više od 3 000 bespilotnih letjelica, 92 krstareće ili balističke rakete i gotovo 1 400 kliznih bombi. Najveći udar zabilježen je početkom mjeseca, kada je na ukrajinske gradove poletjelo više od 600 ubojitih sredstava u jednoj noći.
Protuzračne postrojbe teritorijalne obrane na sjeveru zemlje pokušavaju zaustaviti svakodnevnu kišu Shaheda i raketa. Vojnici imaju desetak minuta da se terenskim vozilima domognu vatrenih položaja, otvore tablet i prate putanju cilja. Meta je vidljiva tek na oko kilometar udaljenosti, a vremena za precizan pogodak ostaje manje od jedne minute.
„Jako je teško. Ako dron leti na 1 500 metara, to je kao da pokušavate pogoditi glavu šibice”, opisuje Jurij Dovgan, nišandžija na teškom mitraljezu. „Stres ne dolazi iz kratkog prozora za gađanje, nego iz spoznaje što se događa ako promašimo.”
Zapovjednik bojne, bojnik Oleksandr Fouček, kaže da se neprijatelj stalno prilagođava: „Ranije su dronovi dolazili na 500–800 metara visine, sada kreću s 1 500, a brzina im je skočila na više od 200 kilometara na sat.” Kolega Jaroslav Tristan dodaje da Rusi, čim otkriju gdje se puca, mijenjaju visinu i rutu, pa se i Ukrajinci stalno sele.
Ukrajinska politika i vrh vojske pod povećalom drže obranu neba. Nakon nedavnog udara koji je Kijev gurnuo u potpuni mrak, predsjednik Volodimir Zelenski požalio se da zaštita energetske infrastrukture nije dovoljno snažna. Vrhovni zapovjednik Oleksandr Sirski tvrdi da je učinkovitost obrane oko 74 %, no priznaje da mora biti bolja.
U Kijevu i Washingtonu Zelenski lobira za dalekometne projektile, poput američkog Tomahawka, koji bi omogućili udare duboko u rusku pozadinu. „Ključ uspjeha i pobjede je na nebu”, naglašava glasnogovornik zrakoplovstva Jurij Ignat, dodajući kako se ofenzivna moć Moskve ubrzano razvija.
Vojni analitičari primjećuju sličan trend. Ruske Su-34 svakog tjedna izbacuju stotine kliznih bombi, nerijetko ponovno programiranih u letu, dok jeftini Shahedi dobivaju složenije rute kojima izbjegavaju protuzračna sredstva. Neke verzije balističkog Iskandera, upozoravaju stručnjaci, nose mamce koji se odvajaju u završnoj fazi i manevriraju kako bi zbunili Patriote.
I Ukrajina pokušava uzvratiti istom mjerom. Redoviti dron-napadi na ruske rafinerije izazvali su nestašicu goriva, a udari na vojne aerodrome prisilili su Moskvu da bombardere premjesti stotinama kilometara dalje. „Uništavamo postrojenja za gorivo, eksplozive i ostale ključne komponente rusko-vojne industrije”, poručio je nedavno Sirski.
No, upozorava britanski stručnjak za zračne operacije Justin Bronk, zračne snage same po sebi neće donijeti pobjedu, ali bi mogle presuditi ako jedna strana stekne jasnu nadmoć. „Zračna moć vjerojatno neće dobiti rat u Ukrajini, ali ga može izgubiti”, kaže Bronk.
Te riječi odzvanjaju u ruševinama bolnice broj 13 u Harkivu, po drugi put u sedam mjeseci pogođene kliznom bombom. „U trenutku napada unutra je bilo stotinu ljudi – osoblja i pacijenata”, kaže medicinski direktor Aleksej Dacenko dok pokazuje razbijene hodnike i smrskana vozila hitne pomoći. „Postaje sve gore. Više je dronova i kliznih bombi. Kad nisu uspjeli tenkovima, pokušavaju zastrašiti civilno stanovništvo.”
Za umorne branitelje na prvoj crti, svaka nova smjena počinje istim zvukom: zujanjem motora negdje visoko iznad krošnji. A njihovo oružje i dalje mora pogoditi „glavu šibice” – prije nego što se zemlja ponovno zatrese.
