Na okruglom stolu pod naslovom „Sloboda govora – postoje li zabranjene teme?” održanom u Hrvatskom saboru, gosti su upozorili da se u zemlji i dalje nameću nevidljive granice dopuštenog mišljenja.
Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Dom i nacionalno okupljanje Krešimir Čabaj otvorio je raspravu navodeći da se „sve češće pokušava ograničiti sloboda izražavanja”, a kao dokaz naveo je izostanak predstavnika lijevih stranaka, što je, po njemu, dodatna potvrda zatvorenosti javnog prostora za neke teme.
Govoreći o medijskom krajoliku, profesor komparativne književnosti Matija Štahan ocijenio je da „u Hrvatskoj ne postoji pravi medijski pluralizam” te izdvojio Drugi svjetski rat i poraće kao područja koja i dalje ostaju tabu: „Bez povijesnog revizionizma i otvaranja arhiva društvo se neće osloboditi duhova prošlosti.”
Publicist i geopolitički analitičar Davor Dijanović zaključio je da sama činjenica da se 2025. još raspravlja o slobodi govora govori koliko je ona „ozbiljno ugrožena”. Prema njegovim riječima, u Hrvatskoj vlada „uvjetna sloboda govora” – dok god se ne dodirnu "zabranjena" pitanja, “etiketiranja i demoniziranje” izostaju.
Teolog i novinar Ivica Šola fokusirao se na, kako je rekao, „postkomunističko” nasljeđe u institucijama koje proizvodi „stalne podjele, hajke i pritiske”. Kao primjer je naveo napade na koncerte Marka Perkovića Thompsona: „Bio sam na dosta Thompsonovih koncerata; uvijek će se naći netko s ustaškom kapom među 500 000 ljudi, a to postane vijest. To se zove medijska distorzija zbilje.” Šola drži da selektivne zabrane u kulturi samo raspiruju inat i nepovjerenje: „Cenzura nikada nije dobra. U demokraciji glupost ima pravo javnosti.”
U završnoj raspravi sudionici su se složili da bez šireg pluralizma u medijima, znanosti i javnim politikama nema trajne društvene stabilnosti. Zaključili su da je nužno otvoriti i najosjetljivije teme kako bi se, kako je rečeno, obnovilo povjerenje u demokratske procese.