Više od deset godina pripreman pokušaj reforme Međunarodnog ugovora o biljnim genetskim izvorima za hranu i poljoprivredu srušio se u subotu navečer u Limi, kada su se pregovori 11. zasjedanja upravnog tijela završili bez dogovora.
Pregovarači su nastojali preurediti multilateralni sustav razmjene sjemena – jedinstveni mehanizam koji omogućuje slobodan pristup uzorcima 64 ključne prehrambene kulture pohranjenima u javnim genskim bankama. Premda je pristup besplatan, sustav podjele koristi gotovo da ne funkcionira: novac jedva pristiže državama koje čuvaju i dijele genetsku raznolikost.
Ključni sporovi • Količina i način plaćanja tantijema industrije za korištenje genetskog materijala. • Proširenje popisa kultura sa sadašnjih 64 vrste. • Zaštita digitalizirane DNK od moguće privatizacije.
Švicarski dužnosnik Alwin Kopse, koji je predsjedao sastankom, u posljednji je trenutak ponudio kompromis: formalnu odluku o visini uplata i proširenju popisa odgoditi do sljedećeg zasjedanja, zakazanog za 2027. u Rimu. No prijedlog je naišao na snažan otpor afričkih, latinoameričkih, karipskih i azijskih država – regija u kojima se nalazi najveći dio svjetske biološke raznolikosti – te je u plenarnoj raspravi odbijen.
Prozivke zbog netransparentnosti Organizacije malih poljoprivrednika okupljene u Međunarodnom planerskom odboru za suverenitet hrane (IPC) optužile su pregovarače za zatvorenost procesa. „IPC je držan u mraku i isključen, zajedno s ostalim promatračima, iz pregovora o multilateralnom sustavu nakon prva dva dana”, poručili su u priopćenju, dodajući da su ključni dokumenti kružili samo na engleskom pa su neki sudionici morali „raspravljati o vrlo osjetljivim pitanjima u potpunoj nelagodi”.
IPC je upozorio i da bi najnoviji tekst mogao postati „pravni alat za biopiratstvo”, jer bi digitalni zapisi DNK iz online baza omogućili industriji dobivanje prava intelektualnog vlasništva nad sjemenom, što ugovor izričito zabranjuje.
Što dalje? Bez dogovora, reforma sustava koji bi trebao osigurati pravednu raspodjelu koristi od svjetske sjemenske baštine odgođena je barem do 2027. godine. To znači da zemlje koje čuvaju genetsku raznolikost i dalje ostaju bez obećanih prihoda, dok industrija nastavlja koristiti javno dostupno sjeme pod nejasnim pravilima.
Razgovori u Limi pokazali su duboke podjele između zemalja globalnog juga, koje traže zajamčene naknade i zaštitu od komercijalizacije, te bogatijih država koje inzistiraju na fleksibilnijim pravilima. Sljedeća prilika za kompromis čeka se za dvije godine, no do tada ne postoji mehanizam koji bi spriječio daljnje izbjegavanje plaćanja i potencijalno prisvajanje genetskih resursa.