Donald Trump gotovo svakodnevno hvali carine kao spas za američko gospodarstvo, no o njihovoj cijeni za potrošače govori vrlo malo.
Predsjednik je tijekom kampanje obećavao „dokidanje inflacije od prvog dana” i „ponovno rađanje američke industrije”. No samo tjedan dana nakon što je 2. travnja proglasio taj datum prekretnicom, privremeno je pauzirao najavljene mjere. Sličan obrazac ponovio se početkom kolovoza: iako je 1. kolovoza označio „čeličnim” rokom za nove carine, izvršna uredba potpisana manje od 24 sata kasnije pomaknula je početak primjene na 8. kolovoza.
Istraživači s Yaleova Budget Laba procjenjuju da će kratkoročni učinak tarifnih promjena kućanstvu u prosjeku odnijeti oko 2 400 dolara godišnjeg dohotka. Unatoč tome, Bijela kuća uporno tvrdi da je „inflacija mrtva”, dok računi za namirnice rastu.
Trumpove carine trebale bi, prema predsjednikovim tvrdnjama, donijeti „bilijune” dolara proračunu, uravnotežiti robnu razmjenu i kazniti države poput Brazila koje, kako tvrdi, „progone njegove saveznike”. Ono što izostaje jest priznanje da svaka carina funkcionira kao porez – koji na kraju plaćaju potrošači i mala poduzeća.
Kad je u svibnju kratko priznao da bi carine mogle poskupjeti robu, ponudio je bizarno objašnjenje: djeca će možda „imati dvije lutke umjesto trideset”. Od tada za poskupljenja optužuje predsjednika Fed-a Jeromea Powella.
Istodobno, službeni podaci pokazali su da se tržište rada tijekom ljeta ohladilo. Trump je na to reagirao smjenom dugogodišnjeg šefa statističkog ureda, tvrdeći – bez dokaza – da su brojke „namještene”.
S obzirom na to da su više carine već na snazi prema nizu zemalja, administracija naglašava koristi svoje strategije i pokušava prigušiti negativne pokazatelje. No za vlasnike malih tvrtki ovisnih o uvozu i za kupce koji paze na svaki cent, retorika ne plaća račune.