Ubojstvo iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija označilo je naglo i dramatično zaoštravanje američko-iranskih odnosa. Bijela kuća je, prema pisanju izvora, pokrenula vojnu operaciju nazvanu „Epic Wrath”, a cilj je, kako tvrdi Washington, potpuno uništenje iranskog nuklearnog programa i, u konačnici, promjena režima u Teheranu – sve isključivo iz zraka.
Donald Trump procjenjuje da bi mu takav ishod donio „generacijsku pobjedu” i učvrstio položaj republikanaca pred nadolazećim kongresnim izborima. No analitičari upozoravaju da Sjedinjene Države nemaju jasan plan za dan poslije i da bi svaki neuspjeh ili dugotrajni sukob mogao ozbiljno naštetiti predsjedniku i njegovoj stranci.
„Iranski režim skandira ‘Smrt Americi’ već 47 godina. Više to nećemo tolerirati”, izjavio je Trump u subotu ujutro. Ipak, promatrači podsjećaju da se velik dio njegove MAGA baze protivi novim vojnih intervencijama te da bi produženi rat lako mogao preokrenuti javno mnijenje protiv predsjednika koji se, po povratku u Bijelu kuću, zakleo da će okončati „vječne ratove” u Afganistanu i Iraku.
Stručnjaci upozoravaju na ograničenja zračne kampanje. „Kost je bačena i SAD sada mora ići do kraja ako želi promjenu režima. Problem je što to ne možete postići bez kopnene prisutnosti”, kaže Mohammed Hafez s Mornaričke poslijediplomske škole. On predviđa da će Teheran odgovoriti širenjem sukoba: raketni udari već su registrirani u Bahreinu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Kataru, a cilj je, tvrdi Hafez, „stvoriti regionalni požar koji će pogoditi svjetsko, ali i američko gospodarstvo”.
Takav scenarij prijeti potkopati i ostale Trumpove ciljeve na Bliskom istoku: obnovu Gaze nakon rata Izraela i Hamasa te jačanje veza s Saudijskom Arabijom. Unutar administracije, nekoliko visokih dužnosnika nedavno je izrazilo zabrinutost razmjerom akcije protiv Irana.
Sam predsjednik priznaje dilemu brzine i razmjera: „Mogu ili razvlačiti i uzeti sve, ili završiti za dva do tri dana i zadržati prijetnju daljnjih udara”, rekao je Trump za Axios, što kritičari ističu kao dokaz njegove sklonosti improvizaciji i zaobilaženju Kongresa.
Kritike stižu i s medijske scene, gdje se upozorava da je atentat na Hameneija „prejednostavno i opasno rješenje za vrlo kompleksan problem”. Povijest rijetko podupire tezu da sama zračna kampanja ruši režime i dovodi poželjne nasljednike. Unutar Irana oporba je godinama sustavno slomljena, a tvrdolinijaši se, po ocjenama analitičara, već bore za popunjavanje vakuuma moći.
Najveći rizik, ističu stručnjaci, jest potpuni kolaps države koji bi destabilizirao cijelu regiju. Trumpovo ograničeno političko zaleđe i odbijanje dugotrajne vojne prisutnosti samo povećavaju neizvjesnost. Dok bombaški val ulazi u novu fazu, ostaje otvoreno pitanje ima li Washington dovoljno vremena, resursa i domaće podrške da završi ono što je započeo.
