Donald Trump ušao je u Bijelu kuću s obećanjem da će okončati američke „beskonačne ratove”. Šest godina kasnije njegova administracija, uz potporu izraelskih snaga, zračnim je udarima pogodila kompleks vrhovnog vođe u Teheranu, stvarajući novi ratni epicentar na Bliskom istoku.
• Zračni udari: Prema izjavama dužnosnika, kompleks ajatolaha u Teheranu „izrovila je” zajednička američko-izraelska operacija. Prvi komentari iz Washingtona tvrde da nije riječ o promjeni režima nego o ograničenoj operaciji protiv iranskih nuklearnih i paravojnih kapaciteta.
• Poruke iz Pentagona: Ministar obrane Pete Hegseth poručio je kako ovo „nije nacija-building kvagmire, niti demokratska vježba”, naglašavajući da se ne namjerava ulaziti u dugotrajnu okupaciju. No već istoga dana različiti republikanski čelnici – Hegseth, Marco Rubio i JD Vance – ponudili su međusobno proturječna opravdanja zašto je ofenziva pokrenuta.
• „Četiri tjedna ili manje”: Predsjednik Trump uvjerava da će operacija zaustaviti iranski nuklearni program, okončati financiranje terorističkih skupina i otvoriti put „povoljnijem” vodstvu u Teheranu – i to, kako kaže, u roku od mjesec dana.
• Demokracija u zaljevu? Kritičari podsjećaju da u Perzijskom zaljevu ne postoji ni jedna funkcionalna demokracija te upozoravaju na dugoročne, teško predvidive posljedice američkih intervencija.
AI front: raskid s Anthropicom
Dok su bombe padale na Iran, Pentagon je otvorio još jednu buru – ovoga puta u sferi umjetne inteligencije. Ugovor s tvrtkom Anthropic hitno je raskinut nakon što je kompanija odbila popustiti etičke smjernice kojima se zabranjuju:
- masovni nadzor američkih građana;
- razvoj potpuno autonomnog naoružanja „bez čovjeka u petlji”.
Vojska je, prema istim izvorima, zaprijetila „drakonskim sankcijama” i brzo pronašla novog partnera: OpenAI Sama Altmana. Iako je Altman u startu tvrdio da će ugovor sadržavati iste crvene linije, kasniji napisi upućuju da su se ti kriteriji potajno olabavili.
Što dalje?
Stručnjaci za sigurnost upozoravaju da bi paralelno širenje rata u Iranu i ubrzano uvođenje slabije regulirane vojne umjetne inteligencije moglo dodatno destabilizirati globalni poredak. Pitanje „demokracije i sloboda” koje Washington formalno postavlja Iranu sve je češće usmjereno i prema samoj Americi: može li zemlja koja, prema kritičarima, potkopava vlastite demokratske institucije istodobno uvesti slobodu drugima?
Clausewitz je rat nazvao „područjem neizvjesnosti”. Najnoviji potezi Bijele kuće – od raketa nad Teheranom do ugovora za potencijalne „ubojite robote” – potvrđuju da je ta neizvjesnost danas veća nego ikad.
