Posljednjih četrnaest dana Bliski istok prolazio je kroz dramatične preokrete: od straha od nuklearne apokalipse do iznenadnih govora o „vječnom miru” između Irana i Izraela. Ključni poticaj tom naglom zaokretu bio je potez američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je – prema izvorima – dopustio ciljani raketni udar na iranski nuklearni kompleks Fordow, samo kako bi Teheran prisilio na pregovore.
Napetosti su dotad nezaustavljivo rasle. Izrael i Iran razmjenjivali su udarce, a u sukob se postupno uvlačila cijela regija, pa i najveće svjetske sile. I dok je međunarodna javnost strahovala od još jednog beskonačnog bliskoistočnog rata, Trump je, dosljedan svojoj taktici zauzimanja „ekstremne polazne pozicije”, posegnuo za vojnom opcijom na samom početku krize.
Potez je zatekao i kritičare svake američke intervencije i dugogodišnje zagovornike napada na Iran. Očekivali su, kažu diplomatski izvori, da bi Washington raketnu silu primijenio tek kao posljednje sredstvo. No „Trump računa da je šok terapija najbrži put do stola za pregovore”, tvrdi jedan od sugovornika.
Prema istoj logici pritiska, Bijela kuća je gotovo istodobno s napadom pozvala na trenutačno primirje između Teherana i Jeruzalema. Time je stvoren okvir za idući korak – pregovore koji bi, kako se spekulira, trebali definirati uvjete trajnog mira i, ključno, udaljiti Iran iz sve čvršćeg zagrljaja Pekinga.
Što slijedi? Formalni razgovori o prekidu vatre i budućim odnosima Irana i Izraela mogli bi započeti već sljedećih tjedana, no analitičari upozoravaju da bi svaki ozbiljan dogovor zahtijevao i širi konsenzus velikih sila. Za sada, Trumpov riskantni potez donio je predah – ali i otvorio nova pitanja o dugoročnim posljedicama takve „šok-doktrine” na ionako krhkoj bliskoistočnoj ravnoteži.
