Saborsko danas obilježava tužnu godišnjicu jednoga od najtežih zločina nad Hrvatima u Domovinskom ratu. Nakon tromjesečne opsade, 12. studenoga 1991. na mjesto udaljeno desetak kilometara od Plitvičkih jezera navalilo je oko 700 neprijateljskih vojnika potpomognutih s devet borbenih zrakoplova i 43 tenka JNA.
U samo nekoliko sati selo je sravnjeno: uništeno je više od 350 obiteljskih kuća, srušene su crkve svetog Ivana Nepomuka i Blažene Djevice Marije od Svete Krunice, a stradali su i grobovi. Najgore je slijedilo nakon prodora agresora. Starci i nemoćni mještani koji nisu uspjeli otići s braniteljima ubijani su na kućnim pragovima, a njihova tijela bačena u masovnu grobnicu pokraj župne kuće. Ukupno je ubijeno pedesetak civila, dok se devetero još vodi kao nestalo. Najstarija žrtva bio je Mate Matovina, u 96. godini života.
Branitelji, mahom mladići od dvadesetak godina, pružali su otpor od kolovoza, probijajući se kroz opkoljeni teritorij do Ogulina po streljivo. Kad je kombinirani napad topništva, avijacije i tenkova postao neizdrživ, povukli su se s preostalim stanovništvom kroz šumu prema Bihaću i zatim autobusima do sigurnosti u Hrvatskoj.
Uz ruševine je ostalo i pismo predsjednika mjesne zajednice Plaški Nikole Medakovića upućeno ogulinskom načelniku Rudolfu Špeharu. U njemu je pisalo: „Sada Saborskog nema i vjerojatno ga nikad neće ni biti… Protiv zla, zlo činiti nije zlo.” Tim je riječima agresorska strana opravdavala razaranje i prijetila „silom” svima koji, kako su naveli, „misle nametnuti vlast srpskom narodu”.
Preživjeli Saborčani ratne su godine proveli u izbjegličkim hotelima diljem Hrvatske. U rodno mjesto vratili su se tek u operaciji Oluja 1995. godine, kada su postrojbe Prve gardijske brigade oslobodile Saborsko na pravcu Glibodol – Lička Jasenica – Plitvička jezera. Time je zatvoren krug stradanja i povratka započet „krvavim Uskrsom” 1991. na Plitvicama.
Od ukupno 51 poginulog i ubijenog Saborčanina u Domovinskom ratu, najveći je broj stradao upravo 12. studenoga 1991. Danas se, uz molitvu i paljenje svijeća, podsjeća na žrtvu mjesta koje je u godinama prije rata imalo oko 1 500 stanovnika, a nekad i više od 4 000.
Saborsko je ponovno izgrađeno, ali rana gubitka ostaje. Obljetnica služi kao opomena da se tragedija poput „drugog Bleiburga”, kako su je mještani tada u očaju nazivali, nikada ne smije ponoviti.