Na današnji dan prije 33 godine, 31. srpnja 1991., u diverzantskoj akciji kod Miranja nedaleko Benkovca poginuo je istaknuti hrvatski emigrant i dragovoljac Miro Barešić. Njegova smrt ostala je obavijena sumnjama o mogućoj izdaji, a rasprave o okolnostima zasjede traju do danas.
Barešić je kao mladi politički emigrant početkom 1970-ih pobjegao iz Jugoslavije u Švedsku. Ondje je 1971. sudjelovao u pokušaju otmice jugoslavenskog veleposlanika Vladimira Rolovića, koji je pritom smrtno ranjen. Švedski sud osudio ga je na doživotni zatvor, ali je nakon otmice švedskog zrakoplova 1972. premješten u Španjolsku, gdje je kasnije pomilovan. Slijedila su preseljenja u Južnu Ameriku, razotkrivanje identiteta, novo izručenje Švedskoj te višemjesečni štrajk glađu kojim je nastojao izbjeći izručenje Jugoslaviji. Godine 1987. protjeran je u Paragvaj, odakle se s izbijanjem Domovinskog rata vraća u Hrvatsku.
U ljeto 1991. uključuje se u obranu zemlje i pridružuje jedinici koja kreće u diverzantsku akciju u zadarsko zaleđe. Prema iskazu preživjelog sudionika Tvrtka Pašalića, skupina je između 13 i 14 sati upala u zasjedu:
„Negdje između 13 i 14 sati, upali smo kod Miranja Donjih u zasjedu. Pucalo se sa svih strana, pješačkim naoružanjem ali i minobacačima. Bilo je jasno da smo izdani, da su nas dočekali tamo i bili smo u potpunom okruženju.”
Uz Barešića, u istoj akciji, iako ne na istom mjestu, poginuli su Zdeslav Turić, Frane Bokanović i Mile Pandžić. Pašalić je, kako kaže, uspio izaći iz okruženja tek oko 21 sat, dok je vatra po njihovim položajima trajala cijelo poslijepodne.
Tijelo Mire Barešića danas počiva u Aleji poginulih branitelja na zagrebačkom Mirogoju. Iako su od tog 31. srpnja prošla desetljeća, činjenica da su tadašnje sigurnosne službe još vodili ljudi bliski bivšem jugoslavenskom sustavu i dalje potiče nagađanja o ulozi izdaje u jednoj od najdramatičnijih epizoda ranog Domovinskog rata.