VINKOVCI – Na današnji dan prije 34 godine 11 dragovoljaca iz vinkovačke mjesne zajednice Kolodvor krenulo je u Vukovar s naredbom da ondje ostanu tjedan dana. Nitko tada nije slutio da će se njihova misija pretvoriti u jednu od najtragičnijih epizoda Domovinskog rata.
Dragovoljačku skupinu predvodio je zapovjednik Vlatko Balog. Uz njega su dragovoljno pošli Krešimir Ratković, Željko Patarić, Josip Perković, Mihajlo Let, Mladen Čupić – Haš, Ivan Senčić, Franjo Bubalo, Goran Sertić, Zlatko Adžić i Damir Kalapati. Po dolasku su raspoređeni u Borovo naselje, a potom na položaj Grič 6 na Mitnici.
Tragični slijed započeo je 22. rujna 1991. kada je Vlatko Balog dobio dozvolu da službenim „jugom” otputuje na očev pogreb u Đakovačku Satnicu. Tamo ga dočekuju mlađa braća Zvonko i Miro koji su se dan ranije vratili iz Njemačke kako bi se priključili obrani Hrvatske. Vlatko pristaje povesti samo Miru – Zvonko je bio tek oženjen i imao je malo dijete – no stariji brat ga nije uspio odgovoriti. Četiri dana poslije Zvonko na svoju ruku stiže u Vukovar.
Prvog dana listopada minobacačka granata usmrtila je Vlatka Baloga, a teško ranila Franju Bubala. Mjesec dana kasnije, 2. studenoga, preostali Vinkovčani premješteni su na Sajmište; tamo su svi, osim Damira Kalapatija, ponovno ranjeni.
Kad je obrana grada slomljena, ranjeni su završili u vukovarskoj bolnici ili skloništima. Sudbina je bila nemilosrdna:
• kao ranjenici zarobljeni i pogubljeni na Ovčari – Zvonko Balog, Krešimir Ratković, Željko Patarić, Josip Perković i Mihajlo Let; • odvedeni u nepoznatom smjeru i ubijeni – Mladen Čupić – Haš i Ivan Senčić; njihovi posmrtni ostaci još se traže; • deportirani u srpske logore – Goran Sertić i Zlatko Adžić.
Miro Balog preživio je zahvaljujući pravoslavnom svećeniku Milovanu Šijakoviću, kojem je i sam ranije spasio život dijeleći hranu i vodu. Nakon bolnice prebačen je kroz Negoslavce i Šid do Sremske Mitrovice, a potom razmijenjen.
Damir Kalapati jedini do 17. studenoga nije bio ranjen. Tijekom proboja iz okruženog grada nagazio je na minu u šumi Adica, no ipak je pet dana kasnije, iscrpljen i ranjen, uspio puževim korakom izbiti na slobodni teritorij kod Male Bosne kraj Vinkovaca.
Franjo Bubalo, teško ranjen pri Vlatkovoj pogibiji, evakuiran je humanitarnim konvojem. U Šidu je premlaćen, ali je preživio te je, skrivajući fotografski film između zavoja, sačuvao neprocjenjive snimke svojih suboraca.
Od jedanaestorice dragovoljaca iz Kolodvora samo su trojica – Miro Balog, Damir Kalapati i Franjo Bubalo – dočekala slobodu. Priča o njima i njihovim poginulim suborcima ostala je gotovo zaboravljena, iako bi, kako mnogi ističu, „u nekoj drugoj zemlji već odavno postala scenarij za film”.
Tekst je nastao u sklopu projekta „Heroji se ne zaboravljaju”, koji sufinancira Agencija za elektroničke medije kroz Fond za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija.