Na zaraslim terasama starog groblja Raskrižje, tik ispod današnjeg gradskog groblja Kvanj, Joško Vuković, direktor šibenskih groblja, svakodnevno nailazi na tragove davno zaboravljenih pokojnika.
„Svaki dan iskoči neka nova priča”, kaže Vuković dok prelistava tek nekoliko sačuvanih limenih pločica skinutih s trulih križeva. Sustavni popis ukopa za Raskrižje nikada nije postojao; posljednji je pogreb ondje obavljen šezdesetih godina prošlog stoljeća, a od tada se prostor prepušten korovu pretvorio u veliku enigmu.
Primjer nedavne potrage zorno ilustrira problem. Čovjek iz Splita javio se upravi tražeći grob tete pokopane „pedeset i neke”. Vuković je prvo provjerio evidenciju groblja Svete Ane, povijesnog kompleksa podno Tvrđave sv. Mihovila u samom središtu Šibenika. Za Svetu Anu postoje uredne knjige stare gotovo stoljeće i pol, no ime nije pronašao. „Shvatio sam da je ona morala završiti na Raskrižju, a ondje nam nema drugog uporišta osim tih limenih pločica”, objašnjava.
Groblje Svete Ane bilo je glavna šibenska nekropola prije otvaranja Kvanja. Ugledne obitelji ondje su imale vlastite obiteljske grobnice, a brojne crkvene bratovštine – od Gospe van grada do Svetog Duha – posjedovale su zajedničke grobove za svoje članove. Raskrižje je, čini se, služilo za ukop onih bez tog društvenog i financijskog statusa, ali i za žrtve ratova i tragedija kojih se Šibenik ne voli rado prisjećati. Prema riječima ljudi koji su ondje radili, među zatravljenim humcima leži i žrtva „najbrutalnijeg zločina u Jugoslaviji”, no precizni podaci o počiniteljima i okolnostima nadgrobnih ploča su odavno nestali.
Teren zahtijeva arheološki pristup, no gradske službe nemaju sredstava za opsežno istraživanje. Za sada se spašava ono što se može: fotografiraju se pločice, bilježe koordinate i traže nasljednici koji bi željeli obnoviti staro počivalište svojih predaka. „Ako ne uhvatimo zadnji vlak, nestat će čitav dio šibenske povijesti”, upozorava Vuković.
Šibenik se posljednjih godina ponosi restauracijom tvrđava, ali zaboravljeno groblje podno sv. Mihovila podsjeća da monumentalna baština nije samo u kamenu, nego i u tlu. Raskrižje, zapušteno više od pola stoljeća, čeka da netko ponovno pročita njegove tihe, nerijetko potresne priče.