Ljetovanje je mnogim hrvatskim obiteljima postalo nedostižno – prema Eurostatu čak 34,7 % građana starijih od 16 godina ne može si priuštiti tjedan odmora, znatno iznad europskog prosjeka od 27 %. Unatoč tome, Hrvati su prošle godine bili najbrojniji hotelski gosti u zemlji: u 2024. ostvarili su 3,9 milijuna noćenja, prestigavši Nijemce s 3,4 milijuna.
Sindikati: profit je tu, podignite plaće Gospodarska savjetnica Nezavisnih hrvatskih sindikata Izabela-Delfa Mišić podsjeća da je „neto dobit hrvatskih poduzetnika u 2024. iznosila 9,9 milijardi eura, 15 % više nego godinu ranije“, te drži da „ima prostora za povećanje bruto plaća“. Više novca u džepu radnika, smatra ona, omogućilo bi većem broju ljudi odlazak na more.
Stojić: rast plaća bez profita je kratkog daha Makroekonomist Hrvoje Stojić na LinkedInu je uzvratio pitanjem „postaje li ljetovanje dio socijalne politike“. Podsjetio je da je kupovna moć lani realno porasla 21 %, ali i da „bruto profit po zaposlenom u hrvatskim tvrtkama zaostaje 52 % za prosjekom EU“, dok su investicije oko 2 % BDP-a niže. „Operativna marža ostala je nepromijenjena u 2024. i 2023. Prihodi su rasli zbog inflacije, ali stvarna profitabilnost tek na drugoj decimali“, naglašava Stojić, upozoravajući da bi zahvat u dobit ugrozio ulaganja nužna za povećanje produktivnosti.
Vušković: subvencije su relikt prošlosti Sličan stav ima i Predrag Vušković iz Centra za javne politike i ekonomske analize. „Sufinanciranje ljetovanja kao socijalna politika je relikt prošlosti. Ako smo u tržišnoj ekonomiji, vodimo se tržišnim principima“, kaže, dodajući da bi masovne subvencije odmarališta po 40–50 eura poremetile tržište privatnog smještaja.
Dva pogleda, jedno pitanje Razgovor je otvorio staru dilemu: treba li država – ili poduzeća – intervenirati kako bi ljetovanje ostalo dostupno svima, ili bi se umjesto toga trebalo fokusirati na dugoročno jačanje produktivnosti i plaća? Sindikati vide prostor u rekordnim dobicima, dok ekonomisti upozoravaju da profitabilnost nije tako debela kako izgleda i da bi kratkoročni ustupci mogli kočiti budući rast.
Dok rasprava traje, cijene na obali nastavljaju rasti, a za gotovo trećinu građana more ostaje luksuz – bez obzira tko će ga na kraju platiti.