Na finalu Hrvatskoga kupa između Rijeke i Dinama u Osijeku, navijačka skupina Armada razvila je transparent s natpisom: „I Armada je bila na Maksimiru. Armada prva uletila.” Poruka je stigla točno na 36. obljetnicu dana koji je u kolektivnom pamćenju ostao kao prekretnica – 13. svibnja 1990., kada se na stadionu Maksimir umjesto nogometa odigrao žestok sukob zagrebačkih Bad Blue Boysa i beogradskih Delija, uz masovno nasilje i intervenciju milicije.
Podsjetnik na kaos Prema svjedočenjima sudionika, skupina riječkih navijača tog je jutra krenula prema Zagrebu kako bi, kako kažu, „pomogla Boysima jer smo čuli da dolaze Delije”. Riječani su smješteni na sjevernoj tribini uz Boys-e, a nakon što su Delije počele rušiti zaštitnu ogradu na južnoj strani, Armada i Boysi probili su barijere i utrčali na travnjak. Jedan je armadaš kasnije prepričao: „Poludjeli smo jer je milicija samo gledala kako Delije bacaju reklame na dio naših ljudi… uletjeli smo među prvima.”
U trenucima meteža nastao je i legendarni kadar Zvonimira Bobana kako nogom udara milicajca Rafika Ahmetovića. Među navijačkim pričama uporno se ponavlja da je Armadin Duško Košpić prvi zagrlio Dinamova kapetana nakon tog čina, iako snimke ne nude jasan dokaz.
Od tribine do bojišnice Mnogi sudionici nereda već su iduće godine stupili u postrojbe Hrvatske vojske. Najpoznatija su imena Gorana „Magarca” Damjanovića i spomenutog Košpića, oba pripadnika 118. brigade HV-a, koji su kasnije poginuli. Na riječkim Podmurvicama danas stoji mural u njihovu čast.
Za brojne navijače događaji s Maksimira nikada nisu bili samo tučnjava. Smatraju ih uvodom u Domovinski rat, a današnji transparent Armade u Osijeku poslužio je kao podsjetnik na dan koji je simbolizirao pucanje jugoslavenskog nogometnog i društvenog tkiva.
