Velebit je u ljeto 1992. postao ključno uporište specijalne policije MUP-a, čija je zadaća bila ojačati obranu i stvoriti preduvjete za kasniju operaciju „Maslenica”. Kako podsjeća pripadnik splitske jedinice BATT Renato Čevra, zauzimanje planine „sačuvalo je Dalmaciju” jer se s nje moglo nadzirati cijelo bojište.
Nakon uspjeha „Maslenice” crta se stabilizirala, no priroda je i dalje bila najveći neprijatelj. U zoru 12. srpnja 1993., na položaju Veliko Bilo blizu Svetog brda, petorica splitskih specijalaca smjenjivala su se na straži dok je oluja gutala planinu. U 6 sati kiša je prerasla u pravo nevrijeme, a nešto poslije 8 sati munja je pogodila poljski telefon iznad glave Renata Čevre.
„Iskre su frcale kao iz aparata za varenje”, prisjeća se Čevra. Njegov kolega posumnjao je na diverziju i posegnuo za mitraljezom, no Čevra ga je smirio – shvatili su da ih je pogodio grom.
U tom je trenutku na straži stajao 22-godišnji Hrvoje Čovo. Dok je ulazio u sklonište, grom ga je usmrtio na mjestu. Četvorica preostalih – Čevra, Rafael Ćurković, Ante Kunac i Marijo Radan – zadobili su opekline i neurološke smetnje, ali su preživjeli. „Liječnik mi je kasnije rekao: ‘Sinko, kroz tebe je prošlo struje više nego kroz dalekovod.’ Danas svaku promjenu vremena osjetim u kostima”, kaže Čevra.
Medicinski tim predvođen dr. Markom Jukićem bezuspješno je pokušao reanimirati Čovu injekcijom adrenalina izravno u srce. Istog dana sličan je udar groma pogodio i položaje sisačke jedinice „Osa” između Vršina i Golića. Šestero policajaca bilo je ozlijeđeno, ali nitko nije poginuo. Zapovjednik Srećko Telar u izvješću je predložio da se telefonske žice što više podignu iznad tla, a poljski telefoni iznesu iz skloništa kako bi se smanjio rizik.
Suborci Čovu pamte kao atletski građenog, vedrog kolegu visokog 190 centimetara i teškog oko 110 kilograma. Medicinska sestra dragovoljka Duška Trgo prisjeća se da je nekoliko dana prije tragedije Čovo, gledajući zajedničko fotografiranje, zagonetno rekao: „Ja tu fotografiju neću dobit.” Slike, nažalost, nikada nije dočekao.
Trideset godina poslije na Velebitu više nema ratnih linija, ali priča o munji koja je usmrtila mladog splitskog specijalca ostaje trajno upozorenje na nepredvidivu moć planine – i tihe žrtve Domovinskog rata koje su pali daleko od svjetlosti reflektora.