„Neće nas ubiti Yellowstone, nego brdo za koje nismo ni čuli.” Tim riječima vulkanolozi opisuju novi globalni rizik: mirni, slabo nadzirani vulkani koji stoljećima nisu pokazali znakove života.
Najopasniji – oni koji šute
• Znanstvenici procjenjuju da tri četvrtine velikih erupcija dolazi s vulkana koji su mirovali više od stotinu godina i nemaju sustavno praćenje. • U Pacifiku, Latinskoj Americi i Indoneziji takvi „skriveni” vulkani eruptiraju svakih sedam do deset godina, često bez ikakvog zapisa iz prošlosti.
Primjeri koji su otvorili oči
– Hayli Gubbi u Etiopiji eruptirao je prvi put u najmanje 12 000 godina. Stupac pepela uzdigao se gotovo 14 kilometara, pepeo je padao u Jemenu, a letovi nad Indijom morali su mijenjati rute. – Meksički El Chichón 1982. probudio se nakon stoljeća tišine, pokrenuo lavine stijena, prouzročio goleme štete i odnio više od 2 000 života.
Neravnoteža u nadzoru
Manje od polovice aktivnih vulkana na svijetu ima osnovne instrumente za praćenje. Dok se Etna redovito snima i proučava, o čak 160 vulkana u Indoneziji, Filipinima i Vanuatuu znamo tek fragmente. Znanstvenici upozoravaju da se istraživački i financijski fokus mora premjestiti iz poznatih atrakcija prema tihim, udaljenim planinama koje okružuju milijune ljudi.
Kada nadzor spašava
Ulaganje u instrumente i edukaciju lokalnih zajednica već je pokazalo rezultate: pravodobne evakuacije spriječile su masovne žrtve na Pinatubou 1991., Merapiju 2019. i La Soufrièreu 2021.
„Bez seizmografa i plinskih senzora letimo naslijepo”, upozoravaju stručnjaci i pozivaju na hitno financiranje mreža za motrenje vulkana u Latinskoj Americi, jugoistočnoj Aziji, Africi i na pacifičkim otocima.
Zaključak je jasan: što je vulkan tiši i udaljeniji, to mu treba veći mikrofon – prije nego što ponovno progovori vatrom.