Teslina ulica u šibenskome kvartu Varoš donedavno je odzvanjala pjesmom i žamorom susjeda. U nekoliko desetaka kuća rođeni su ili prve note otpjevali Arsen Dedić, Mišo Kovač, Vice Vukov, Jakov Gotovac, Dubravka i Tea Bilušić, tenor Tino Pattiera i još cijela galerija glazbenika, pisaca i glumaca. Danas taj isti sokak, nekoć glasno srce grada, gotovo da ne čujete.
Stanari se prisjećaju vremena kada su se ljeti prozori držali otvorenima, a iz svakog dvorišta dopirali su taktovi šansona, dalmatinske klapske pjesme ili žustre rasprave o posljednjoj premijeri u kazalištu. „Nisi trebao ni radio – dovoljno je bilo prošetati i sve bi čuo”, kaže jedan od najstarijih susjeda, očiju ozarenih uspomenama.
Promjena je stigla postupno: mlade obitelji odselile su u novije kvartove, stare kamene kuće pretvorene su u apartmane, a dnevni život premjestio se na društvene mreže. Gdje su nekad gitare i mandoline zvonile do kasno u noć, danas se čuju tek kovčezi na kotačićima i povremeni šum klimatskih jedinica.
Sociolozi upozoravaju da Varoš nije jedini primjer. Proces gentrifikacije i turizma, kažu, transformira povijesne jezgre diljem obale: „Grad ostaje lijepa kulisa, ali bez ljudi koji joj daju glas.”
Ipak, u toj tišini i dalje odzvanja nevidljiva ostavština. Na zidovima se vide spomen-ploče, a u lokalnom kafiću na radiju često zasvira „Šibenska balada”. Stariji susjedi nadaju se da će gradske vlasti oživjeti kvart kulturnim programima, radionicama za mlade i koncertima na otvorenome.
Za sada, Teslina ulica spava. Ali dovoljno je podsjetiti se da je tu nastala glazba koja i danas puni dvorane pa da se lako povjeruje kako će se njezini zvuci jednoga dana ponovno razliti kaldrmom Varoša.