Britanski list Independent ovoga je tjedna objavio hvalospjev hrvatskim maslinarima i njihovom ulju, pitajući se „zašto bi hrvatsko maslinovo ulje mogla biti najbolje čuvana tajna Mediterana”.
Iako Hrvatska godišnje proizvede tek oko 30 000 tona – daleko manje od španjolskih 1,5 milijuna i talijanskih 300 000 – domaći proizvođači redovito nadmašuju mnogo veće konkurente na međunarodnim smotrama. Na Natjecanju maslinovih ulja u New Yorku više od 80 % hrvatskih uzoraka osvaja medalje, ostavljajući iza sebe ulja iz Španjolske i Italije.
Središnji sugovornik teksta je Goran Morović, najnagrađivaniji hrvatski maslinar i vlasnik Ville Nai 3.3 na Dugom otoku. On otkriva ključ uspjeha domaćih ulja:
„Najbolje maslinovo ulje se pravi od zelenih maslina”, kaže Morović, ističući važnost brze prerade i niskih temperatura. U Hrvatskoj se plodovi najčešće prešaju odmah nakon berbe, na manje od 26 °C, čime se čuvaju aroma i antioksidansi.
Fokus svjetskih stručnjaka sve se više seli na polifenole – prirodne spojeve povezane sa smanjenom upalom i općim blagostanjem. Prema trogodišnjoj grčkoj studiji citiranoj u članku, Hrvatska bilježi najviše prosječne razine polifenola među glavnim proizvođačima. Primjerice, ulje Nai 3.3 2019. godine izmjereno je na impresivnih 1600 mg polifenola po kilogramu.
Morović upozorava da je riječ o „prolaznom bogatstvu” jer ulje s vremenom gubi nutritivnu vrijednost: „Maslinovo ulje s vremenom može samo postati gore. Nije kao vino.” Zato je, dodaje, presudno berbu tempirati precizno i izbjeći skladištenje maslina u velikim hrpama, praksa česta kod industrijskih divova.
Tekst Independent-a zaključuje da je hrvatska snaga upravo u malim, gotovo zanatskim pogonima raspoređenima duž obale i otoka, gdje spoj klime, tradicije i precizne tehnologije daje ulje svježeg, čistog okusa i vrhunskih zdravstvenih svojstava.
Za domaće maslinare to je nova potvrda da, unatoč skromnim količinama, Hrvatska plovi prema samom vrhu svjetskog maslinarstva.