DUBLIn – Četvrt Temple Bar, nekoć zamišljena kao dublinska verzija pariške Lijeve obale, desetljećima je nosila stigmu „pijane mamurlučne zone” prepune momačkih i djevojačkih povorki. Danas se njezini stanovnici i poduzetnici upinju dokazati da je priča o razuzdanom turističkom klopku zastarjela – i da se iza blještavih pubova krije ponovno rođena kulturna jezgra glavnog grada Irske.
Povijest uspona i pada • 1980-ih kompleks derutnih uličica trebao je postati autobusni terminal. Vlada je 1991., tijekom godine u kojoj je Dublin bio europska prijestolnica kulture, odlučila umjesto toga poduprijeti ambicioznu obnovu kroz porezne olakšice. • Eksplozija jeftinih avionskih karata i „laddish” kulture 1990-ih pretvorila je Temple Bar u sinonim za masovno opijanje; redovi od „30-40 ljudi da bi se ušlo u bilo koji pub” bili su pravilo, podsjeća Martin Harte, direktor udruženja Temple Bar Company. • Sudski suci kasnije su četvrt opisivali kao „povraćanjem poprskanu sramotu Irske” i „nasilno postapokaliptično mjesto”. Smrt turista iz Engleske i navodno premlaćivanje NFL-ova quarterbacka dospjeli su na naslovnice. Internetska analiza uvrstila je Temple Bar među tri najveće turističke zamke na svijetu.
„Nije to više pijani pakao” Harte tvrdi da je realnost 2025. drukčija: „To je kulturna četvrt Dublina. Epoha masovnog opijanja – to više nije to. Temple Bar je potpuno drukčije mjesto, dnevna soba grada.” Uz godišnji pješački promet od 24 milijuna posjetitelja, naglašava, nasilje je statistički rijetko.
Bitne promjene podupiru i brojke: dozvola za točenje alkohola do 3 sata ujutro palo je s 25 na samo sedam, a „svaki pub sada poslužuje hranu”. Fine dining restorani niču uz Irish Film Institute, Project Arts Centre, Smock Alley Theatre, Graphic Studio Gallery i knjižaru The Library Project.
Ángel Luis González iz PhotoIrelanda prisjeća se pandemijskih godina kada su „izašli svi zombiji”, no hvali pojačano policijsko prisustvo koje je vratilo osjećaj sigurnosti i „eklektičnu vibru” – turisti koji se slikaju pred fasadama pubova sve češće završe u galerijama.
Stanovnici i gosti potvrđuju promjenu: • „Očekivao sam mlade pijane horde, a ispalo je ugodno i opušteno”, kaže Britanac Tom Roo. • „Postoji energija, ali nije to ‘hen party’ pakao. To je pub-kultura s toplinom i gostoljubivošću”, dodaje Will Wollen, ravnatelj Gaiety School of Acting.
Planovi za daljnje „otrježnjenje” Trgovac Stephen Kennedy najavljuje više ulične umjetnosti, nove klupe, rasvjetu pa čak i ljetno kino na otvorenom: „Svakom turistu koji dolazi u Dublin rekao bih da Temple Bar mora vidjeti.”
Skeptici, međutim, upozoravaju na visoke cijene, gužve i „plastičnu” irskost te krive platforme poput Airbnb-a za rast najamnina i iseljavanje stanovnika.
Točno tri desetljeća nakon što je obnovom oživljena, četvrt sada vodi bitku za drugo oživljavanje – ovaj put protiv vlastite reputacije. Hoće li pobijediti kultura ili stari mamurluk, odlučit će posjetitelji, ali i sami Dublinci koji još vaga-ju hoće li Temple Bar proglasiti ponosom ili i dalje turističkom zamkom.