Iračka državna kompanija za trgovinu naftom SOMO obavijestila je proizvođače da su svi terminali za ukrcaj ponovno u pogonu i da „mogu bez ograničenja ukrcavati naftu u skladu s ugovorom”. Poruku je pratila hitna molba da tvrtke u roku od 24 sata dostave raspored ukrcaja, nazive tankera i ugovorene količine.
Ključ ovog iznenadnog otvaranja leži u odluci Irana da Irak uvrsti na popis „prijateljskih” država čijim je brodovima dopušten prolaz kroz Hormuški tjesnac. Uz Irak, na popisu su i Kina, Rusija, Indija, Pakistan te nekoliko država jugoistočne Azije poput Malezije, Tajlanda i Filipina.
Iran je početkom rata preuzeo nadzor nad tjesnacem i zabranio tranzit plovilima povezanima sa Sjedinjenim Državama, Izraelom i njihovim saveznicima. Teheran ponavlja da tjesnac „nije zatvoren”, već da je pristup uskraćen samo „neprijateljskim” brodovima.
Prvi konkretni znak popuštanja napetosti zabilježen je prolaskom malezijskog tankera Ocean Thunder koji je prevezao oko milijun barela iračke teške nafte. Malezijsko ministarstvo vanjskih poslova potvrdilo je da je jedno od njihovih sedam zarobljenih plovila napokon sigurno napustilo Perzijski zaljev. Iranske vlasti u ponedjeljak su dopustile i prolazak turskog tankera s iračkom naftom za Maleziju; ukupno su od početka rata prošla tri turska broda, dok osam još čeka dozvolu.
Iako je prošloga tjedna kroz Hormuz prošlo 53 plovila – najviše od izbijanja sukoba – promet je i dalje 90 posto ispod uobičajene razine. Trgovci upozoravaju da će konačnu riječ imati osiguravatelji i vlasnici tankera, zabrinuti zbog trajnog vojnog rizika u zoni gdje se Sjedinjene Države i Izrael i dalje sukobljavaju s Iranom.
Za Bagdad je ublažavanje presudno. Kao drugi najveći proizvođač unutar OPEC-a, Irak je prije rata izvozio oko 3,4 milijuna barela dnevno. U ožujku je proizvodnja pala na svega 800 tisuća barela. Ponovno otvaranje rute kroz Hormuz otvara prostor za brz oporavak izvoza i ključne državne prihode.
SOMO tvrdi da su terminal u Basri (BOT) i prateća postrojenja „u potpunosti funkcionalni” te da su spremni ispuniti sve ugovorene programe. Hoće li se brodovlasnici odvažiti te kapacitete i iskoristiti, ovisit će o tome koliko dugo Teheran može održati razlikovanje između „prijateljskih” i „neprijateljskih” zastava bez novih eskalacija.