Žena koju je Hamas držao u zarobljeništvu progovorila je o tjednima neizvjesnosti i stalnom strahu za život. U potresnoj ispovijesti otkriva kako je svaki trenutak proveden u zatočeništvu bio obilježen bojazni da bi sljedeći mogao biti posljednji.
„Svakog dana se bojiš smrti, molila sam ih da me poštede...“ prisjeća se. Objašnjava da su noći bile najteže: „Svaki dan kada ideš spavati, ne znaš hoćeš li se probuditi. Molila sam ih da me ne ubiju.“
Premda su detalji njezina oslobađanja ostali nepoznati, svjedočanstvo ilustrira psihološki teret s kojim se suočavaju taoci u ratnim zonama. Strah od napada, neizvjesnost hoće li dočekati novo jutro i borba za goli opstanak postaju svakodnevica koja, kako kaže, ostavlja trajne posljedice.
Iskustvo ove žene snažan je podsjetnik na humanitarnu dimenziju sukoba i na hitnu potrebu za zaštitom civila u zaraćenim područjima.