Poznati katolički misionar pater Stjepan Ivan Horvat ponovno je privukao pozornost objavom na svojem Facebook profilu. Ovaj put podijelio je nostalgičnu priču nepoznatog autora koja evocira odrastanje u Hrvatskoj tijekom 80-ih i 90-ih godina.
U tekstu se, između ostalog, prisjeća:
• odlazaka u školu i natrag bez pratnje odraslih, dok su djecu čuvali bake, djedovi ili susjedi; • večera točno u pola sedam, uvijek kod kuće – „nikad u restoranu“; • ključa skrivenog ispod otirača i kuća koje se nisu zaključavale jer, kako se navodi, „nitko nikoga nije pljačkao“; • odjeće kupljene dva broja veće i naslijeđene od starije braće, sestara ili rođaka; • telefoniranja iz hodnika preko „rastezljive žice“ te nekoliko televizijskih kanala s crtanim filmovima tek u točno određeno vrijeme; • igara poput žmire, graničara, nogometa na cesti i spuštanja na školskim torbama niz zimske padine; • najveće dječje kazne – ostanka kod kuće – dok su gosti stalno navraćali i nitko nije odlazio gladan; • pijuckanja vode iz vrtnog crijeva, međuobroka od kruha s mašću i paprikom te cjelodnevnog bicikliranja ili kupanja u rijekama i jezerima.
Zaključna misao priče, koju je pater Horvat istaknuo u objavi, glasi: „Ničega se nismo bojali.“ Autor nepoznatog teksta podsjeća kako su djeca tada, bez mobitela i stalnog nadzora, svejedno uspijevala ostati na oku roditeljima.
Objava je u kratkom roku izazvala brojne reakcije – od komentara nostalgije do usporedbi s današnjim, digitalno uvjetovanim djetinjstvom. Pater Horvat, poznat po redovitim poučnim i motivacijskim zapisima, ovoga je puta pogodio sentimentalnu žicu mnogih koji su, makar nakratko, vratili film u godine kada je ključ doista stajao ispod otirača, a igra trajala do mraka.