Iako brojna istraživanja dokazuju kako boravak u šumi, parku ili planini snižava razinu stresa, jača imunitet i potiče bolje raspoloženje, znanstvenici sve češće bilježe suprotan trend – biofobiju, negativan odnos prema prirodi koji pogađa milijune ljudi širom svijeta.
Fenomen obuhvaća čitav spektar reakcija, od specifičnih strahova (primjerice prema zmijama ili paucima) do općeg odbijanja odlaska u prirodno okruženje. Takve reakcije nisu tek prolazna nelagoda: mogu spriječiti oboljele da uopće iskuse dobrobiti boravka na otvorenom, a u ekstremnim slučajevima potaknuti i snažne napadaje panike.
Uzroci su višestruki. Znanstvenici ih dijele na vanjske i unutarnje faktore:
• Vanjski faktori – izloženost određenim životinjama, ali i način na koji se priroda prikazuje u popularnoj kulturi. Kultni filmski hitovi poput „Ralja” godinama potiču strah od morskih dubina, dok senzacionalistički medijski napisi naglašavaju opasnost susreta s divljim životinjama.
• Unutarnji faktori – razina znanja o prirodi, dosadašnje iskustvo, dob i opće zdravstveno stanje. Osobe koje rijetko borave vani ili nemaju osnovno razumijevanje ponašanja životinja češće razvijaju snažniji otpor.
Zbog izbjegavanja zelenih površina, pogođeni propuštaju dokazane pozitivne učinke: smanjenje krvnog tlaka, poboljšanje koncentracije i jačanje psihičke otpornosti.
Ne postoji jedinstvena terapija, no istraživanja sugeriraju nekoliko pristupa:
- Postupno izlaganje – kratke šetnje u sigurnom okruženju mogu ublažiti nelagodu i izgraditi povjerenje prema prirodi.
- Stručna pomoć – kod izraženih fobija preporučuju se kognitivno-bihevioralne tehnike, primjerice za strah od paukova.
- Edukacija – radionice, dokumentarci i vođene ture povećavaju znanje o ekosustavima te smanjuju pretjerani oprez.
- Prevencija konflikta sa životinjama – pravilno odlaganje otpada i razumijevanje životinjskog ponašanja umanjuju stvarne rizike susreta.
Znanstvenici upozoravaju da će urbanizacija i sve slabiji kontakt djece s divljinom vjerojatno povećati broj slučajeva biofobije. Stoga naglašavaju važnost ranog i pozitivnog iskustva boravka u prirodi kako bi se prekinuo krug straha i osigurale zdravstvene koristi za sve generacije.