Švedska vladajuća koalicija otvorila je raspravu o mogućem pristupanju eurozoni, gotovo četvrt stoljeća nakon što su građani na referendumu 2003. odbili zajedničku valutu. Ministarica financija Elisabeth Svantesson najavila je da će, ostane li njezina Umjerena stranka na vlasti nakon rujanskih izbora, osnovati stručnu radnu skupinu koja bi iznova procijenila koristi i rizike ulaska u monetarnu uniju.
Poticaj za novu procjenu dolazi iz dvije smjerova: ruske agresije na Ukrajinu, koja je već dovela do švedskog članstva u NATO-u, te nepredvidive trgovinske politike Washingtona. Analitičari upozoravaju da bi naglo pogoršanje sigurnosne situacije na Baltiku ili globalni šokovi mogli srušiti vrijednost krune i primorati središnju banku na bolne skokove kamatnih stopa.
„Kreatori politike strahuju da bi u ozbiljnoj krizi – primjerice vojnoj eskalaciji u regiji – kruna mogla naglo potonuti, s teškim posljedicama za gospodarstvo”, kaže Stefan Gerlach, glavni ekonomist EFG Banke. Kruna je u posljednjih deset godina izgubila više od 20 posto vrijednosti prema euru, iako je dio gubitaka nedavno nadoknadila.
Riksbank je prošlog tjedna poručio da je gospodarstvo zasad otporno, ali da se raspon mogućih ishoda „značajno proširio” zbog globalnih napetosti. Brza promjena raspoloženja potrošača i poduzeća ostaje najveći rizik.
Javna podrška još je mlaka: prema prošlogodišnjem Eurobarometru, 39 posto Šveđana smatra da je zemlja spremna zamijeniti krunu eurom – sedam postotnih bodova više nego prije deset godina. No protivljenje ostaje snažno, osobito u populističkim Švedskim demokratima, čija je potpora presudna za opstanak manjinske vlade.
Ekonomski argumenti također dijele stručnjake. Lars Calmfors, ekonomist koji je 1996. vodio posljednje veliko vladino istraživanje o euru, objavio je u prosincu izvješće u kojem navodi da „prednosti – od dublje trgovinske integracije do veće političke i financijske stabilnosti – sada nadmašuju gubitak monetarnog suvereniteta”.
Za ulazak u eurozonu potrebno je ispuniti stroge kriterije stabilnosti, a sam proces traje godinama. Čak i da nova analiza završi preporukom za pristupanje, konačnu riječ vjerojatno bi opet imao referendum.
U međuvremenu se klub zemalja izvan eurozone sve više sužava: nakon nedavnog pristupa Bugarske preostali su još Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska. Dok neke, poput Poljske, ističu da im snažan rast i niska nezaposlenost omogućuju zadržavanje vlastite valute, Švedska – s manjim i otvorenijim gospodarstvom – osjetljivija je na vanjske potrese.
„Dovoljan bi bio jedan ruski dron iznad švedskog neba da se raspoloženje javnosti okrene”, upozorava Gerlach. Hoće li strah od novih šokova nadjačati skepticizam prema Bruxellesu, moglo bi biti jedno od ključnih pitanja u predizbornoj kampanji koja slijedi.