USKOK je odbacio kaznene prijave koje su suvlasnici splitske zgrade na Šetalištu Ivana Pavla II. podnijeli protiv Marka Perkovića Thompsona i službenika gradske uprave zbog navodne uzurpacije dijela krova. Time je, barem privremeno, stao državni progon, no priča tu ne završava.
Odvjetnica Jadranka Sloković potvrdila je da će oštećeni suvlasnici — koji tvrde da su ostali bez dijela zajedničke nekretnine — iskoristiti zakonsko pravo i sami preuzeti kazneni postupak. Kao privatni tužitelji moći će od suca istrage zatražiti pokretanje postupka protiv osoba koje smatraju odgovor- nima za, kako navode, višegodišnje nezakonitosti.
USKOKOVO TUMAČENJE Prema zaključku tužiteljstva, korijen problema leži u gradnji prije dvadesetak godina: investitor navodno nije poštovao pravomoćnu građevinsku dozvolu, pa su stanari kasnije morali legalizirati apartmane i sređivati vlasničke listove. Tužitelji su utvrdili da je sporni dio objekta upisan kao nadogradnja, dodatna etaža s „pravom nadogradnje”, koja nikada nije bila predviđena kao zajednički prostor. Thompson se, stoji u obrazloženju, u zemljišnim knjigama upisao zakonito.
SUPROTNI NALAZI VJEŠTAKA Dva sudska vještaka za građevinarstvo tvrde suprotno. Ivan Martić, stalni vještak pri Županijskom sudu u Zagrebu, u pisanom nalazu navodi kako je u zemljišne knjige unesen „protuzakoniti upis” dijelova zgrade bez ijednog valjanog dokumenta. Taj je upis — idealni, neodređeni udio na krovu — opisao kao „čin samovolje”, naglasivši da je krov zajednički dio zgrade te da pitanje treba otvoriti pred Državnim odvjetništvom.
ŠTO SLIJEDI Ako istraga ipak bude pokrenuta na temelju privatne tužbe, sud će morati odmjeriti težinu USKOK-ovih zaključaka i nalaza neovisnih vještaka. Suvlasnici su najavili da neće odustati jer, kako tvrde, „nisu izgubili samo kvadrate, nego i povjerenje u sustav”. S druge strane, Thompson i dalje formalno ostaje vlasnik sporne etaže na vrhu zgrade dok sud ne odluči drukčije.
Bez obzira na ishod, slučaj je već sada otvorio pitanja o kontroli splitske gradnje, ulozi investitora i brzini kojom se zemljišnoknjižni upisi mogu pretvoriti iz birokratske procedure u višegodišnju pravnu bitku.
