Prije točno stoljeće i pol, u drugoj polovici prosinca 1873., detonacije mina označile su početak radova na željezničkoj pruzi Divača – Pula i ogranku Kanfanar – Rovinj. Građevinske ekipe tvrtke M. Fröhlich iz Graza krenule su na teren čim su okončani otkup zemljišta, komisijski obilasci trase i ostala birokracija.
„U drugoj polovici prošlog mjeseca u našoj pokrajini zbio se vrlo značajan događaj: započeli su radovi na željezničkoj pruzi Pula, Rovinj i Divača”, zabilježio je list La provincia 1. siječnja 1874. Prema istom tekstu, prve su mine aktivirane 16. siječnja kod Pazina, a 23. siječnja kod Rovinja.
Radili danju i noću • Na gradilištima je, ovisno o dionici, radilo do 4 000 radnika raspoređenih u skupine od 30 do 50 ljudi. • Svako je gradilište imalo vlastitog nadzornika.
Unatoč složenom terenu, radovi su napredovali brzo. Već 23. srpnja 1876. prvi je vlak protutnjao kroz tunel Hum, najupečatljiviji inženjerski pothvat cijele trase.
Postaje daleko od gradova Nova je pruga donijela kolodvore gotovo svim većim središtima, ali ne nužno u njihovom neposrednom susjedstvu – neki su bili udaljeni i do sedam kilometara od naselja koja su im dala ime.
Voda – najveća briga parnjača Parne su lokomotive stalno vapile za vodom, pa su duž pruge podignute vodopostaje u Rakitovcu, Roču, Cerovlju, Kanfanaru, Rovinju i Puli. Iskorišten je svaki raspoloživi izvor, no opskrba je i dalje bila logistički najzahtjevniji dio posla.
Estetika od lokalnog kamena Projektanti su, gdje god je to bilo moguće, posegnuli za domaćim materijalom. Stanična zgrada u Kanfanaru sagrađena je od lokalnog kamena, dok je kolodvor u Pazinu izveden po standardnom projektu tipa III., prilagođenom istarskim prilikama.
Naslijeđe koje i danas povezuje Istru Pruga Divača – Pula puštena je u promet neposredno nakon završnih radova; o svečanom otvaranju i prvim komercijalnim vlakovima kroničari će, kako je tada najavljeno, pisati u nastavku. No već sama gradnja ostavila je dubok trag: povezala je sjever i jug Istre, otvorila izlaz prema Trstu i potaknula rasprave o dodatnim spojnicama, poput tražene pruge Buzet – Trst kojom bi se, riječima povijesnog teksta, „dovršila istarska željeznička mreža”.