Splitska policija svakoga dana prima između pet i deset poziva vezanih uz osobe u rastrojenom stanju koje skupljaju otpad, puštaju vodu, stvaraju buku ili su već počinile nasilje.
„Procjenjujemo da u samom Splitu živi najmanje tridesetak kroničnih slučajeva koji susjedima stvaraju strah i nelagodu”, upozorava načelnik PU splitsko-dalmatinske Marko Srdarević. Policija takve osobe najčešće privodi na hitni psihijatrijski prijem, no bez njihova potpisa mogu ih zadržati najviše 48 sati. Za dulju hospitalizaciju mora odlučiti Županijski sud – mehanizam koji se, prema riječima liječnika i policije, primjenjuje rijetko.
Pretrpane bolničke postelje
Klinika za psihijatriju KBC-a Split raspolaže s 80 kreveta i, po kapacitetu, najveća je u zemlji. Prošle je godine zabilježila oko 1 300 hospitalizacija, od čega svega 58 prisilnih. „Kroz naše ambulante godišnje prođe oko 65 000 pacijenata, a popunjenost ležajeva posljednjih mjeseci kreće se između 90 i 100 posto”, navodi predstojnik klinike Trpimir Glavina. Zbog nedostatka mjesta, 315 pacijenata upućeno je u Psihijatrijsku bolnicu Rab, a 25 na Ugljan.
Spori sudski postupci i ograničeno skrbništvo
Na Općinskom sudu u Splitu prije lišenja poslovne sposobnosti provodi se medicinsko vještačenje i saslušanje osobe. Sud potom određuje koje radnje osoba ne može samostalno obavljati, a Zavod za socijalni rad imenuje skrbnika. Županijski sud je lani donio 56 rješenja o prisilnom smještaju te 42 upućivanja neubrojivih osoba u ustanovu, dok je svega četiri puta produžio već postojeći prisilni smještaj.
U Hrvatskoj je pod skrbništvom oko 18 000 odraslih – polovica ih je potpuno lišena poslovne sposobnosti. Registar osoba s invaliditetom bilježi više od 156 000 građana s mentalnim oštećenjima i dodatnih 33 000 s intelektualnim teškoćama.
Primarna zaštita presudna, ali zapinje
Voditeljica Službe za mentalno zdravlje HZJZ-a Danijela Štimac Grbić upozorava da su mentalni poremećaji prvi po duljini bolničkog liječenja, iako čine tek šest posto svih hospitalizacija. „Pravodobnim prepoznavanjem, organiziranom podrškom u zajednici i liječenjem u primarnoj zaštiti potreba za bolničkim krevetom mogla bi se znatno smanjiti”, ističe.
Stručnjaci se slažu da bi multidisciplinarni pristup – u kojem policija, zdravstvo, socijalne službe i sudovi brže razmjenjuju informacije – rasteretio bolnice i vratio osjećaj sigurnosti susjedima koji danas rješenje vide tek u broju 192.