Gonoreja je donedavno slovila za „dosadnu, ali lako izlječivu“ spolnu infekciju: jedna injekcija antibiotika i pokoja tableta bili su dovoljni da je se iskorijeni. Zbog prečeste i nerazumne uporabe antibiotika to više nije slučaj. Bakterija Neisseria gonorrhoeae razvila je otpornost na gotovo sve klasične lijekove – od penicilina i tetraciklina do fluorokinolona i azitromicina – stvarajući ono što stručnjaci nazivaju supergonorejom.
Najveća briga jest činjenica da su u posljednjih nekoliko godina zabilježene varijante otporne i na ceftriakson, dosadašnji „zlatni standard“ terapije. Slučajevi iz Australije i Azije pokazuju pojavu extensively drug-resistant sojeva, što liječnike prisiljava na precizno mikrobiološko testiranje i kombinirane terapije umjesto rutinske injekcije.
Neliječena ili nedovoljno liječena infekcija može uzrokovati upalu zdjelice, neplodnost, izvanmaterničnu trudnoću, kroničnu bol te povećati rizik prijenosa HIV-a. Stručnjaci zato govore o tihom, ali ozbiljnom alarmu u pozadini drugih javnozdravstvenih tema.
Usprkos zabrinjavajućem trendu, 2025. je donijela prekretnicu: odobreni su prvi novi oralni antibiotici namijenjeni borbi protiv rezistentnih sojeva. Zoliflodacin i gepotidacin pripadaju novim ili drugačijim klasama lijekova, uzimaju se na usta i u kliničkim ispitivanjima postižu stope izlječenja usporedive s injekcijom ceftriaksona. Time nude novu liniju obrane, posebno u sredinama gdje injekcijska terapija nije lako dostupna.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da niti najbolji lijek ne može nadomjestiti temeljne mjere:
• dosljednu uporabu kondoma; • otvoren razgovor i uzajamno testiranje partnera; • pravodobno testiranje osoba s povećanim rizikom; • striktno pridržavanje propisane terapije i obavještavanje seksualnih partnera.
Ne bude li se odgovorno postupalo, svaka "polovična" kura liječenja samo će poticati daljnji razvoj otpornosti. "Supergonoreja" možda zvuči senzacionalno, ali problem je stvaran – a rješenje još uvijek imamo u vlastitim rukama.