Hrvoje Puljiz iz Sukošana na vlastitoj je koži – odnosno na svojim tunjama – potvrdio priču koja među dalmatinskim ribarima kruži godinama: lignje znaju napasti i pojesti vlastitu vrstu.
Puljiz je, kaže, ribario rutinski dok ga nije iznenadio neobičan prizor. Na jednu slabije nadziranu tunju uhvatila se mala lignja. Dok je ribar na drugom kraju kaića dovršavao spuštanje pribora, s druge je strane veća lignja napala plijen i doslovno ga pojela, ostavivši tek nekoliko krakova viseći na udici.
„Nisam odmah ni skužija što se dogodilo jer san bija fokusiran na skidanje te velike i bacanje pribora nazad čim prije”, prepričava Puljiz. Dodaje da mu se na istu skosavicu već prije zakačilo dvostruko – dvije lignje teške po 30–40 deka – pa ga novi, kanibalistički prizor nije potpuno šokirao, ali ga je definitivno iznenadio.
Iskusan Sukošanac priča kako je neposredno prije tog ulova na površini lovio gavune oprarom, pa je taj štap imao pri ruci, no u trenutku okršaja liganja nije se sjetio dodatno iskoristiti situaciju. „Klasika, sve ti je tu, ali kad treba – zaboraviš”, kroz smijeh govori.
Iako morski biolozi već dugo bilježe kanibalizam kod glavonožaca, svakodnevna potvrda s terena rijetko se čuje iz prve ruke. Puljizov ulov zato je osvježio staru priču među lokalnim kalafatima i ribarima, podsjetivši ih da su lignje, uza svu svoju delikatnost na tanjuru, u moru itekako neumoljivi predatori, pa i prema vlastitoj vrsti.