Saborska rasprava o obilježavanju Dana sjećanja na Vukovar dobila je novu dimenziju nakon što je predsjednik Udruge veterana Domovinskog rata i antifašista (VeDRA) Ranko Britvić uoči 18. studenoga s članovima udruge položio vijenac u Dunav za stradale Vukovarce srpske nacionalnosti.
Britvić je u televizijskom gostovanju obrazložio da je čin namijenjen „odavanju počasti svim žrtvama”, podsjetivši kako „Hrvatska počiva na antifašizmu” koji je, istaknuo je, zapisan u Ustavu. Kazao je i da „je Hrvatska pobijedila 1945. i bila na pobjedničkoj strani” te da su antifašistička borba i pobjeda, zajedno s Domovinskim ratom, „dvije sjajne pobjede hrvatskog naroda u 20. stoljeću”.
Na te je tvrdnje u programu N1 televizije reagirao saborski zastupnik Nino Raspudić. „Hrvatska nije pobijedila 1945., pobijedio je Winston Churchill, on je istinski antifašist”, kazao je Raspudić i ustvrdio da je poslije rata „uslijedio 45-godišnji totalitarni sustav iz kojeg smo se morali izboriti ratom”. Najavio je da će u sabornici replicirati svakome tko tvrdi kako je Hrvatska utemeljena na antifašizmu: „Temelj je Banovina Hrvatska.”
Britvić je ranije pojasnio da je VeDRA osnovana upravo zbog, kako navodi, „atmosfere u dijelu braniteljskih udruga da je hrvatski narod izgubio rat 1945.”. Smatra da je Dan antifašističke borbe sustavno zanemarivan, iako se službeno obilježava, te naglašava kako je „Hrvatska bila dio antifašističke koalicije”, a to se, tvrdi, često spominje tek u diplomatskim prigodama.
Zastupnik Mosta, pak, smatra da takvo tumačenje povijesti relativizira Domovinski rat kao temelj suvremene države. Sukob interpretacija po tko zna koji put otvara pitanje može li se antifašizam uvrstiti u državotvornu tradiciju, ili je primat ipak na 1991. godini.
Unatoč oštrom diskursu, obojica suglasni su u jednome: sjećanje na žrtve Vukovara mora ostati iznad podjela. Razlike počinju onoga trena kad se raspravlja tko je i kada Hrvatskoj donio pobjedu, a javna scena još jednom otkriva koliko su povijesni narativi i danas politički nabijen teren.