Unatoč eskalaciji političkih kriza – od američkoga napada na Venezuelu do spekulacija o aneksiji Grenlanda – globalna financijska tržišta ostala su gotovo nepomična.
• Cijena nafte tipa Brent krajem tjedna iznosi oko 62,5 dolara po barelu, tek nekoliko dolara više nego prije udara na Venezuelu. • Indeksi na Wall Streetu te tečaj dolara bilježe tek simbolične dobitke, dok je reakcija ostalih klasa imovine minimalna.
„Osim nekoliko izravno pogođenih imovina, poput venezuelanskih obveznica i dionica američkih naftnih kompanija, globalna su tržišta gotovo potpuno ravnodušna prema porastu geopolitičkoga rizika”, naveo je Deutsche Bank u analizi.
Što stoji iza toliko hladnokrvnosti?
- Venezuelski utjecaj na svjetsko gospodarstvo sveden je na minimum. Proizvodnja sirove nafte pala je s 3 milijuna barela dnevno početkom stoljeća na oko 800 000 – tek 1 % globalne ponude. Istodobno je BDP zemlje, desetkovan korupcijom, lošim upravljanjem i američkim sankcijama, kolabirao za približno 70 % u deset godina.
- Povišenja cijene nafte, koja su u prošlosti poticala recesije (1973., 1990., 2022.), ovaj put nema pa, kako zaključuje banka, „obveznička i dionička tržišta izvan zahvaćene države obično reaguju mlako”.
Slična logika vrijedi i za druge najave iz Washingtona. Grenland se, unatoč golemoj površini, gospodarski mjeri u milijardama, ne u trilijunima: sa 3,3 milijarde dolara BDP-a tek je nešto veći od Andore i dvadeset puta manji od Venezuele. Ovisnost o dotacijama iz Kopenhagena znači da bi čak i hipotetska vojna intervencija SAD-a imala skroman izravan efekt na svjetski BDP. Rizik bi, međutim, ležao u produbljivanju trgovinskog sukoba EU-a i SAD-a, upozorava Pantheon Macroeconomics.
Čak i u tom scenariju šteta bi, procjenjuju analitičari, ostala podnošljiva: prošlogodišnja američka carina od 15 % srezala je stopu rasta EU-a za najviše pola postotnog boda.
Trgovinski sporazumi? Više buke nego koristi
Istoga tjedna Bruxelles je dao zeleno svjetlo sporazumu s Mercosurom i ušao u završnicu pregovora s Indijom. Ipak, brojke su sitne:
• neovisni institut iz Varšave procjenjuje da će dogovor s Mercosurom podići BDP EU-a za oko 0,1 %; • istraživanje Europskoga parlamenta predviđa da bi sporazum s Indijom povećao ukupnu robnu razmjenu za 8 milijardi eura, manje od 0,05 % europske proizvodnje.
Zašto se onda vode žestoke političke bitke? Stručnjaci upućuju na to da mali prosječni plus krije velike individualne minuse: europski farmeri strahuju od jeftinijeg južnoameričkog mesa. Drugi motiv je geopolitički – EU traži saveznike dok odnosi s Washingtonom, Pekingom i Moskvom škripe.
No temeljna poruka ostaje: golema većina trgovine odvija se unutar same Unije. Daljnje produbljivanje jedinstvenoga tržišta stoga ostaje najizravniji put do rasta – i jedina strategija koja, za razliku od tržišnog nihilizma, još nudi dosljednu ekonomsku filozofiju.