Znanstvenici okupljeni u Međunarodnoj suradnji za istraživanje ledenjaka Thwaites (ITGC) objavili su najdetaljniji prikaz dosad kako se antarktički „Sudnji ledenjak” postupno raspada – i pritom potiče vlastito ubrzanje.
U razdoblju 2002.–2022. tim s kanadskog Centra za promatranje Zemlje i znanost o okolišu (Sveučilište Manitoba) pratio je satelitske snimke i GPS uređaje postavljene na ledenoj ploči istočnog dvorišta ledenjaka. Ključni nalazi:
• Ukupna duljina pukotina skočila je s približno 165 km 2002. na oko 336 km 2021. • Prosječna pukotina pritom se prepolovila – s 3,2 km na 1,5 km – što ukazuje na eksploziju malih rasjeda. • Pukotine su se razvijale u dvije faze: prvo su nastale dugačke uzdužne pukotine, neke duže od 8 km; potom se mreža ".sitnih” poprečnih rasjeda udvostručila.
Četiri faze slabljenja
- 2002.–2006.: ledena ploča ubrzava, ali kompresija na grebenu oceanskog dna (sidrištu) još donosi prividnu stabilnost.
- Nakon 2007.: posmična zona između ploče i zapadnog jezika ledenjaka popušta – stres se gomila na sidrištu, niču veliki rasjedi.
- Od 2017.: novi rasjedi u potpunosti prolaze kroz ploču i prekidaju vezu s grebenom.
- 2020.–2022.: strukturne promjene šire se brzinom od oko 55 km godišnje, što GPS mjerenja jasno potvrđuju.
Zatvorena spirala oštećenja
„Pukotine ubrzavaju led, a njegov brži tok stvara nove pukotine” – opisuju autori samoojačavajuću povratnu spregu. Gubitak oslonca na grebenu pretvorio je nekoć stabilizirajući faktor u okidač za još brže klizanje ledenjaka prema oceanu.
Potencijal za 65 cm rasta mora
Thwaites leži na podlozi koja se prema unutrašnjosti spušta. Jednom kad povlačenje krene, modeliranja sugeriraju ritam od gotovo 1 km godišnje sljedećih četrdesetak godina – proces koji bi se teško mogao zaustaviti. Kompletno otapanje ledenjaka samo bi globalnu razinu mora podiglo za oko 65 centimetara.
Upozorenje i za druge ploče
Autori podsjećaju na slučaj ledene police Wadi sa zapadne Antarktičke poluotoka: ondje je izdignuti „grb” sedamdesetih prvo učvrstio led, a potom postao ishodište rasjeda koji su je posve rastrgali. Sličan obrazac danas se nazire na Thwaitesu – i vjerojatno čeka i druge oslabjele ledene police.
Zaključak stručnjaka jasan je: razaranje Thwaitesa već je ušlo u fazu samopogonjene, ubrzane degradacije. Ako se trendovi ne promijene, „Sudnji ledenjak” sve je bliže točki bez povratka, s posljedicama koje će se osjetiti na svakoj obali planeta.