Prevare koje koriste umjetnu inteligenciju bujaju, a ljudi pritom ostaju uvjereni da ih mogu lako prozreti – iako rezultati govore suprotno. Na to upozorava istraživanje Sveučilišta New South Wales u Sydneyju i Australskog nacionalnog sveučilišta u Canberri, provedeno na 125 ispitanika, među kojima su bili i tzv. „super-prepoznavatelji”.
Autori su sudionicima pokazivali naizgled obične portrete te ih tražili da odrede jesu li lica stvarna ili ih je stvorilo računalo. Nekadašnje očite pogreške – čudna kosa, iskrivljene crte ili neobična pozadina – nestale su zahvaljujući brzom razvoju generativnih modela. Rezultat: i najvještiji su samo neznatno bolji od prosjeka.
„Ono što se pokazalo dosljednim jest uvjerenost ljudi u vlastitu sposobnost uočavanja AI lica – čak i kada to samopouzdanje nije utemeljeno na njihovoj stvarnoj uspješnosti”, rekao je James Dunn sa UNSW-a.
Znanstvenici tvrde da je upravo kombinacija neprimjetno lažnih fotografija i neutemeljenog samopouzdanja plodno tlo za sofisticirane prijevare. Umjesto potrage za bizarnim detaljima, savjetuju skepsu prema portretima koji djeluju predobro da bi bili istiniti.
„Najnaprednija AI lica ne odaju ono što je na njima pogrešno, već ono što je ‘previše ispravno’”, istaknula je Amy Dawel s ANU-a, pojašnjavajući da su takvi prikazi besprijekorno simetrični i statistički prosječni.
Rad je objavljen u veljači u časopisu British Journal of Psychology, a autori zaključuju da će razumijevanje tko i kako može razotkriti generirane identitete biti ključno i za znanost i za društvenu otpornost u eri sveprisutne umjetne inteligencije.