Na tribini održanoj u splitskoj Gradskoj knjižnici „Marko Marulić” jezikoslovci i akademici raspravili su učinke nedavno donesenog Zakona o hrvatskom jeziku, ocjenjujući ga demokratskim i nužnim alatom za očuvanje jezičnoga identiteta – posebno u digitalnom dobu.
Prof. dr. sc. Ivan Pavić, predsjednik splitskog ogranka Hrvatske Paneuropske unije, naglasio je da zakon „nije ograničenje, nego poticaj” te da hrvatski jezik „živi u ljudima, a zakon pomaže da ga zaštitimo ondje gdje bismo inače možda šutjeli”. Prema njegovim riječima, posebna pozornost posvećena je javnoj uporabi jezika u obrazovanju, upravi, medijima i na internetu.
Prof. Katarina Žanatić iz udruge „Benedikt” istaknula je da je hrvatski jezik „najvrjednije duhovno i kulturno blago” te pozvala na odgovornost i ljubav prema jeziku u svakodnevnom životu.
Putem videoveze obratio se i predsjednik Vijeća za hrvatski jezik, prof. Marko Tadić. On je podsjetio da je zakon prvi put cjelovito definirao hrvatski standardni jezik i njegova tri narječja – čakavsko, kajkavsko i štokavsko – te obvezao Vladu na stalnu stručnu skrb. Ključnom temom smatra prilagodbu jezika suvremenim digitalnim tehnologijama kako hrvatski ne bi ostao „onkraj digitalne razdjelnice”.
Prof. dr. sc. Marko Grčević, predsjednik povjerenstva koje je izradilo prijedlog zakona, podsjetio je na ranije neuspjele inicijative te odbacio tvrdnje da zakon uvodi kazne: „On je najliberalniji – nema nikakvih restriktivnih mjera.” Kao najveći iskorak izdvojio je osnivanje Vijeća za hrvatski jezik, krovnog tijela koje će izrađivati nacionalni plan jezične politike.
Akademik Mislav Ježić podvukao je važnost što je Hrvatska, poput većine europskih država, dobila zakon o jeziku te ocijenio da su upozorenja dovoljna sankcija u slučajevima kada se hrvatski ne primjenjuje, primjerice u nazivima kulturnih manifestacija.
Sudionici su se složili da zakon nije puka pravna regulativa, nego poziv na obnovljenu brigu o jeziku koji „ujedinjuje, a ne razjedinjuje” hrvatsku jezičnu zajednicu.