Hrvatska posljednjih mjeseci bilježi ubrzani priljev radnika iz Nepala, Filipina i drugih zemalja izvan Europske unije, no sustav koji bi im trebao omogućiti brz ulazak na tržište rada – ne funkcionira. Administrativni kaos vuče se mjesecima, prisiljavajući mnoge strance da doslovno čekaju zatvoreni po stanovima dok nadležne službe ne izdaju dozvole za boravak i rad.
• Mjeseci čekanja: zahtjevi za radne dozvole često se rješavaju i dulje od predviđenih rokova, pa se radnici iz trećih zemalja formalno nalaze u prekršaju čim ih policija zatekne bez gotove dokumentacije.
• „Poluilegalci” bez krivnje: iako su u Hrvatsku došli legalno te imaju ugovorenog poslodavca, spori postupci pretvaraju ih u ranjivu kategoriju ljudi koja se boji izaći na ulicu.
• Nema zaštitne mreže: za razliku od domaćih građana, strani radnici nemaju obiteljsku ni socijalnu potporu, a povratak kući udaljen je tisućama kilometara.
Problem postaje ozbiljniji kad agencije ili poslodavci dodatno iskorištavaju radnike. Bez papira i sigurnosne mreže, stranci su izloženi prijevarama, neisplati plaća, pa čak i fizičkim napadima. Izostanak sustavne zaštite pretvara Hrvatsku iz obećane zemlje u, kako pojedini radnici svjedoče, „deveti krug pakla”.
Autor komentara upozorava da je test moralne zrelosti države jednostavan: osigurati tim ljudima elementarnu korektnost. To znači brz i transparentan rad administracije, sprječavanje zloporaba od strane agencija i poslodavaca te nultu toleranciju na rasno motivirano nasilje.
Rasprave o tome ruše li strani radnici cijenu rada u pojedinim sektorima, stoji u tekstu, ne smiju zasjeniti temeljno pitanje ljudskog dostojanstva: onima koji su u Hrvatsku došli legalno mora se jamčiti zakonska i ljudska zaštita.