Iako je većina stranih radnika u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji zadovoljna životom i poslom, novo istraživanje Instituta za istraživanje migracija otkriva da se mnogi suočavaju s osjećajem društvene udaljenosti i povremenom diskriminacijom.
Prema istraživanju provedenom među 262 ispitanika, najveći udio radnika dolazi iz Nepala, Filipina i Indije. Čak 84 % anketiranih radi na puno radno vrijeme, najčešće u prijevozu, ugostiteljstvu, građevinarstvu i industriji, a više od polovice zaposleno je putem agencija i na određeno vrijeme.
Voditelj istraživanja Ivan Balabanić ističe da domaće stanovništvo često pokazuje nelagodu prema radnicima iz Azije i Afrike, dok su sami radnici „pretežito zadovoljni” boravkom u Hrvatskoj. "Kada domicilno stanovništvo uspostavi izravan kontakt sa stranim radnicima, često brzo shvati da se ne radi o nečemu velikom ili prijetećem", naglašava Balabanić.
Glavni nalazi istraživanja:
• Gotovo polovica radnika u Hrvatskoj boravi između jedne i dvije godine, a 78 % bi ponovno izabralo dolazak u Hrvatsku. • Oko 30 % planira ostati od šest do deset godina, još toliko do pet godina, 19 % do mirovine, a 14 % trajno. • Više od 70 % povremeno ili stalno osjeti diskriminaciju, pri čemu 10 % navodi da je prisutna neprekidno. • Skoro 40 % nema bliske prijatelje iz Hrvatske, a više od pola rijetko ili nikad ne sudjeluje u lokalnim događanjima. • Trećina radnika često ima osjećaj da nema kontrolu nad ključnim životnim pitanjima.
Zdravstvo i prava na radu
Samo 28 % ispitanika ima izabranog liječnika opće prakse, a 19 % uopće nema zdravstveno osiguranje. Kada im zatreba pomoć, većina se najprije obraća poslodavcu ili sunarodnjacima. Mnogi smatraju da nemaju jednake mogućnosti za plaću i napredovanje kao domaći radnici.
Institut upozorava da rezultati traže „sustavne integracijske politike, jačanje informiranosti o radnim pravima i bolju dostupnost zdravstvenih usluga”. Balabanić podsjeća da je integracija dvosmjeran proces: potrebni su i otvorenost lokalne zajednice i jasni programi podrške kako bi se stranim radnicima osigurala dugoročna i održiva uključenost u hrvatsko društvo.
Iako se većina migrantskih radnika osjeća financijski sigurnije nego prije dolaska, istraživanje pokazuje da istodobno ostaju oslonjeni na vlastite zajednice i teško grade šire društvene veze. Institut stoga poziva na hitno kreiranje lokalnih programa koji potiču miješanje kultura i pružaju praktične informacije o pravima, zdravstvu i društvenom životu.