ČEPINSKI MARTINCI – Dvorana mjesnog društvenog doma u subotu je pucala po šavovima. Oko stotinu rođaka, susjeda i prijatelja okupilo se kako bi gospođi Milosavi Božić čestitalo njezin stoti rođendan.
Iako joj je za hodanje potrebna hodalica, jubilarka je među goste ušla – kako kažu svjedoci – „sto na sat”. Tamburaši Taman benda dočekali su je slavljeničkom pjesmom, a ona je, po starom običaju, odmah zakitila harmonikaša. „Cijelo mi je srce pjevalo”, priznala je kasnije, vidljivo ganuta prizorom prepunog doma.
S poklonom je stigao i načelnik općine Dražen Tonkovac, dok je slavlje pratio i susjed povjesničar Goran Živković. Njegov četveromjesečni sin Dominik bio je najmlađi uzvanik kojeg je slavljenica, na oduševljenje okupljenih, uzela u naručje – stoljeće ih dijeli, ali osmijesi su bili isti.
Na put dug 16 000 kilometara zaputio se nećak Branimir Božić, koji je iz Australije došao zagrliti tetu. Od četvero djece obitelji Božić danas su žive još samo Milosava i sestra Nada Stanković. Brigu o slavljenici dugi je niz godina vodila nećakinja Branka Miljević, prije nego što su se obje sestre uselile u dom kod udomiteljice s još tri žene. „Mirno je, udobno i povezane smo jedna s drugom”, opisuje Nada, pohvalivši sestru da se još uvijek samostalno posluži kad treba.
Život Milosavu nije mazio. Cijelo je radno vrijeme provela kao nadničarka. „Radila sam k'o rob, al' doktor mi kaže da sam skroz sačuvana”, smije se i dodaje: „Nije da sam htjela tol'ko živit, al' kad moram, šta ću.”
Nikada se nije udala. Jedna mladenačka ljubav ostala je „taj ili nijedan”, kako sama kaže. Kad su tamburaši zasvirali Halidovu „Taman je”, slavljenica je zaplesala, a stihovi su je nakratko vratili u mladost.
Unatoč stotini svjećica, vedar duh ostaje njezin zaštitni znak. Na odlasku gosti su joj poželjeli još zdravlja i osmijeha, a Milosava im je uzvratila kratko i jasno: „Živjeli vi meni još sto – pa da opet pjevamo!”