Karta pismenosti iz 1931., koja se posljednjih dana ubrzano dijeli na društvenim mrežama, ponovno je skrenula pozornost na dramatične regionalne razlike u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji.
Prema službenom popisu stanovništva, vlasti su pismenost mjerile u dvije osnovne kategorije – „čita i piše” te „samo čita”. Čak i uz tako skromne kriterije rezultati su pokazali golemi jaz između sjevera i juga zemlje.
• Najpismeniji dijelovi bili su Vojvodina, Slovenija te sjeverni i primorski krajevi Hrvatske, označeni jarkom crvenom bojom. • Na karti blijede ili gotovo bijele nijanse dominiraju u Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Makedoniji te dijelovima Crne Gore, što signalizira izrazito visoke stope nepismenosti.
Povjesničari uzroke vide u nasljeđu dvaju carevina koje su stoljećima dijelile prostor. Na područjima pod Habsburzima i kasnije Austro-Ugarskom rano je uvedeno obvezno školovanje, izgrađena je gušća mreža škola i poticana je prosvjetiteljska kultura. Južnije regije, koje su stoljećima bile pod osmanskom upravom, ostale su gospodarski zaostalije, udaljene od tadašnjih europskih obrazovnih tokova, s ograničenim pristupom školama i, osobito u ruralnim krajevima, snažnom rodnom nejednakošću.
Stručnjaci ističu da je karta iz 1931. samo početna točka: iako su se nakon Drugoga svjetskog rata provodile masovne kampanje opismenjavanja, osnovni geografski obrasci pismenosti na Balkanu djelomično su se zadržali i do danas. Upravo zato ova povijesna karta izaziva zanimanje – podsjeća koliko duboko mogu biti ukorijenjene razlike nastale zbog nejednakih povijesnih uvjeta obrazovanja.