Aleksandar Stanković priznao je da se tijekom gostovanja Željka Pervana početkom godine u emisiji „Nedjeljom u 2” autocenzurirao i propustio otvoriti temu depresije, iako je naslućivao da humorističar nosi dublje terete.
„Jako cijenim Željka Pervana. Tim više sam se jako bojao da mi ne minira emisiju. On je iznimno pametan čovjek… Strah mi je bio neopravdan. Bio je dobar, ali ja nisam bio dobar”, rekao je Stanković u kratkom videu, objašnjavajući da se „nije usudio” postaviti pitanje o Pervanovim „malim ili velikim problemima s depresijom”.
Stanković je poručio da ga kolege novinari često ispituju kako se bori s autocenzurom, a njegov je odgovor sada: „Ponekad se ne borim.”
U istom je videu emitiran i isječak ranijeg razgovora u kojem je Pervan progovorio o djetinjstvu bez roditeljskih zagrljaja: „Mene u odrastanju nikad, ali zaista, nitko nikada nije zagrlio, ni mama ni tata, nijedanput… To je bilo jednostavno neko sporazumno ‘Mi ćemo te hranit’.”
Komičar je tada pojasnio da traumatična iskustva, prema njegovu osjećaju, ne nose presudnu težinu u njegovu današnjem životu: „Ja sam potpuno drugi čovjek, ja ne vučem od tada, možda sam imao neki oklop ispod, pa mi to nije duboko ušlo u mene.”
Stankovićev otvoreni istup potaknuo je raspravu o granicama i odgovornosti novinara kada gost pred kamerama nagovijesti osjetljivu temu, ali je ne izgovori izravno. Uz priznanje da je propustio priliku, voditelj je poslao i širu poruku o potrebi hrabrosti pri suočavanju s temama mentalnog zdravlja – kako na ekranu, tako i izvan njega.